Aleksandar Vučić čvrstom rukom upravlja Srbijom već deset godina. Kroz desetljeće neprikosnovene vladavine koja znači svakodnevni obračun s neistomišljenicima preko režimskih medija, gušenje medijskih sloboda, verbalne obračune sa susjednim zemljama, a prvenstveno s Kosovom i Hrvatskom, razvio je jedan sad već predvidivi model ponašanja, a to je kad god upadne u potencijalno opasni politički problem, pribjegne već dobro oprobanom receptu - udri svim raspoloživim sredstvima po Hrvatskoj i govori kako si meta njihove političko medijske hajke. Bezbroj je primjera koji to potvrđuju. Sjetimo se priče prije nekoliko mjeseci kad je ukrajinski avion sa srbijanskim oružjem pao u Grčkoj, što je u tome trenutku bila neugodna situacija za službeni Beograd u odnosu na Rusiju, nakon čega je odmah krenula priča o Vučićevoj želji da posjeti Jasenovac. Osim na Hrvatsku, pozornost javnosti usmjeravao je i na na navodne prijetnje likvidacijama Srba na sjeveru Kosova. Histerija nakon zabrane Vučićeva posjeta Jasenovcu od strane Hrvatske dosegnula je neviđene razmjere te je Jasenovac, kao simbol zločina kvislinške NDH, još jednom politički instrumentaliziran. Optužbe na račun susjeda redale su se jedna za drugom. Nedavni diplomatski sporazum Srbije s Rusijom izazvao je negativne reakcije na zapadu. Ovakav sporazum sa zemljom koja je izvršila agresiju na Ukrajinu razljutio je Europsku komisiju.