To je to što me zanima!

Kad ronioci iz mora izvlače tobogane, krovove, motocikle..

U Bakarskom zaljevu ronioci su pronašli vrlo bizarne predmete, skoro pa antikvitete. U pitoresknom Bakarcu se nadaju da više neće kidati mreže u lovu na rijetke preostale tune
Vidi originalni članak

Bakarski zaljev nije imao sreće s 20. stoljećem, prvenstveno zbog 16 godina rada koksare. Iako nje danas više nema, Velika EKO akcija 24sata na jedan je dan okupirala mjesto Bakarac kako bi ispod idilične površine mora pokupila otpad, nakupljen kao posljedica života u industrijskoj eri.

Između više od 40 ronilaca okupljenih u plićaku ispred Bakarčeve rive, trenutak prije zarona zatekli smo i našeg znanca Josipa Bilića iz RK Kostrena.

- Mi već 20 godina organiziramo akcije u Kostreni i bližoj okolici. Uvijek su ovdašnji klubovi domaćini, kao što je ovdje KP Adria iz Kraljevice, iz Bakarca ili mi u Kostreni. Prošle godine smo imali akciju sa 24sata u Rijeci – bio je oran za akciju ovaj ronilački veteran.

Na ekoaktivistički čvenk autobusom iz Zagreba dovezli smo 15-ak ronilaca iz klubova DPS i "Roniti se mora", kao i nekoliko volontera za kopneni dio posla. Riječ je bila o čišćenju stotinjak tisuća metara četvornih morskog dna, dakle o vrlo ozbiljnom ronilačkom poslu. Usred posla čak nas je posjetio leptir vrste lastin rep, inače vrlo ugrožen i zakonom strogo zaštićen. A nakon što su ronioci poskakali u more i stali izvlačiti brojne gume, stare ljestve za bazen, drevni motocikl bez kotača, antikvitetni radio aparat i slična čudesa, dio posla bio je i spašavati poveće rakove koji su tu pronašli svoj dom.

Pa ako u Bakarcu, stiješnjenom između guste šume i čistog mora, očuvana priroda i nije neka egzotika, ubrzo su naši ronioci stali pronalaziti sve bizarnije predmete.

- Evo sad smo tu naletjeli na jedan lim od krova. Pokušat ćemo ga iščupati. Riječ je o valovitom limu, nekih šest metara dužine i dva, tri metra širine – odrefereriao nam je specijalac iz ATJ Lučko Kazimir Ileković iz mora pored lukobrana u predahu između dva zarona.

Naknadno smo doznali da je riječ o limenom krovu koji je prije nekoliko godina bura otrgnula s lokalnog motela i otpuhala ga daleko od obale. Jedan od posebno egzotičnih ulova bio je pravi pravcati dječji tobogan. Kako je on sletio na morsko dno, ostat će misterija.

- Mi ćemo ga dolje uloviti i olakšat ga, a vi ga probajte staviti u to. Pero! Idemo dolje! Svaki na svoj kraj, a oni će vuć! Kad osjetite da cuknemo, počnite vuć! - dovikivao je na drugoj strani uvale jedan od iskusnijih ronilaca.

- Da! Dobro! - odvikivao mu je mlađahni volonter s rive i organizirao nekoliko kolega oko konopa za povlačenje.

A onda, povuci potegni. Iščupati višemetarsku grdosiju ispod mulja i pijeska nije baš najlakši posao na svijetu. Za bacanje otpada u more doista je teško pronaći opravdanje. Za tobogan, međutim, jedva da se može i zamisliti razumno objašnjenje što se nekome motalo po glavi da ga je tamo ostavio. Pa ipak, odjednom se začulo:

- Šta? Još jedan!?

- Da! Još jedan! - odgovorio je ronilac.

Do kraja dana hrpa pronađenog materijala dobrano je narasla. Nije bilo prolaznika koji nije zastao i proučavao je. Posebno turisti.

Aleksandra Grileca iz DPS-a Zagreb uhvatili smo tek što je zadihan izišao na plažu, skinuo masku,  dok se s njega još cijedila voda.

- Uuu! Bilo je puno stakla, boca raznoraznih, dijelova krovova, lima. Najgore je što ima puno azbesta, dijelova azbestnih ploča. Teško će se to moći sasvim očistiti. Ali evo, mi smo dali svoj doprinos – kazao nam je vrlo zadovoljan.

Renato Franko iz MO Bakarac, aktivist koji je ponajviše radio na organizaciji akcije, objasnio nam je porijeklo pronađenog.

- Ha, gledajte, najviše smeća je donesla bura, pošto smo mi poznati po jakoj buri. Vidi se da tu ima dijelova krovova, crijepova, svega i svačega. A ovo drugo smo, nažalost, mi ljudi sami, kao najveći zagađivači mora uopće – kazao je.

A onda nam je objasnio i zašto je mještanima čišćenje morskog dna toliko bitno.

- Očistili smo dobar dio mora, sat i pol aktivnog čišćenja. Izvukli smo stvarno jednu veliku hrpu smeća. Mi smo poznati po tunerama i tunolovu. Nadamo se vratiti taj stari običaj, a ovo će nam uvelike pomoći, jer kad budemo bacali mreže, moći ćemo ih normalno istegnuti vani, bez da zakačimo i pokupimo hrpu smeća umjesto nekakvih riba.

Što se ronioca tiče, bez obzira bila riječ o veteranima, njihovim kolegicama i kolegama, mladim djevojkama ili mladićima koji su ronili, u nekoliko navrata tijekom dana rekli su nam da čisto more nitko ne voli više nego oni. Zato ne sumnjamo da ćemo ih opet vidjeti u akciji.

Rad volontera i organizacija okupljenih oko 24sata logistički su pomagali Konzum, Jana voda s porukom, Ledo, Tisak, Opel, Pevec, Vipnet, HP, Janaf, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te JGL.

Pratite nas i na Facebook stranici Velika EKO akcija.

Idi na 24sata

Komentari 4

  • DJDJ_1 06.07.2014.

    lol... a vid minusa..a vid sarkazma...a vid ljudi što nekontaju ajmeeeeee....

  • marijaterezija2 06.07.2014.

    Domaći ljudi imaju ideje koje su potpuno van pameti, možete na Hvaru nači stari štednjak onaj veći na vrh brda, kade, bicikli ima ih svugdje. Osobno znam jednog domačeg čovjeka koji je bacao bjelu tehniku u more da ribari ne bacaju migavice i ne love ribu nego poderu mrežu. Inače svugdje u svijetu na javne plaže zabranjeno je nositi staklo. Kod nas još nije i ima porezanih nogu i ruku. Kad smo kod staklada sačuva smokve bakica je razbila boce i stavila staklo na ogradu, jedno djete je prerezalo venu, takve mozgove ne razumijem.

  • fallout2 05.07.2014.

    meni nije jasno ko baca te stvari u naše najljepše more na svitu? nautičari? srbi? ko, ko?

Komentiraj...
Vidi sve komentare