Samostalno sam prvi puta vozio parnu lokomotivu prije 59 godina. Kad se sjetim tih vremena, onda mi danas izgledaju romantično, kaže Ivan Pisković (90) iz Virovitice.

Nakon što je završio zanat, Pisković, najstariji strojovođa parne lokomotive 1953. godine se zaposlio na željeznici kao pomoćnik ložača parnih lokomotiva.

Putovao 11 sati vlakom 

- Radio sam taj posao svaki dan šest mjeseci. Dnevno sam ubacivao šest tona ugljena i parni kotao dopunjavao vodom. Nije mi bilo teško jer je vlak putovao na relaciji od Virovitice do Koprivnice i natrag oko 11 sati. Posao se sastojao u tome da u intervalima ubaci nekih 10 do 12 lopata ugljena i ovisno o pritisku pare, pustim vodu. Količina vode je ovisila o teretu kojeg je ‘parnjača’ vukla - kaže Pisković. Nakon četiri godine, otišao je u Kastav gdje je završio školu za strojovođu. Od tada slijedi njegovo ‘ravnanje’ tračnica diljem bivše države, a najviše je vozio prugama kroz Hrvatsku.

- Kad se sjetim parnjača, onda mi to danas izgleda vrijeme romantike na željeznicama. Možda i zbog toga što sam bio mlad i ništa mi nije bilo teško. Naravno ne zaboravljaju se trenuci kad ljudi odluče skončati vlastiti život bacanjem pod vlak, ne razmišljajući kako to nama teško pada. Ni krivi ni dužni godinama nosimo na duši živote ljudi koji to rade u očaju - kaže. Baš u njegovoj prvoj samostalnoj vožnji u parnoj lokomotivi 1959. godine mu se pod vlak bacio muškarac.

- Preživio je. Stavili smo ga u službeno vozilo i odvezli do prve stanice gdje ga je preuzela Hitna pomoć - kaže Pisković.

Spriječio tragediju 

Osim tragedija koja su ga pogodile, Pisković je u Dugom Selu spriječio nesreću u kojoj bi poginulo najmanje 200 putnika iz šinobusa zbog nemarnosti jednog radnika.

- Čuo sam unutarnji glas koji mi je govorio: ‘Pazi budeš stradao’. Glas se nekoliko puta ponovio i ja sam usporio šinobus na gotovo minimalnu brzinu. Kad sam stigao do skretnice koju radnik nije prebacio jer je zaspao, šinobus se našao na kolosijeku gdje se nalazio teretni vlak s dizel lokomotivom. Hvala Anđelu čuvaru koji me upozorio tako da sam zaustavio šinobus na vrijeme - rekao nam je Pisković. Na kraju karijere vozio je dizel lokomotive od 1500 konjskih snaga koja je vukla kompoziciju s 1200 tona tereta.

Tvrdi da je to težak posao, jer čovjek upravlja grdosijom kojoj treba nekoliko stotina metara da se zaustavi. Danas mirovinu provodi u jednoj od tri radionice koliko ih ima u dvorištu. Kaže kako je u stanju sve popraviti osim lokomotive i aviona.

- Lokomotivu na paru bi znao popraviti, jer sam ju upoznao u dušu. Ove nove električne su za mene nepoznanica, jer sam otišao u penziju a da ih nisam nikada vozio - kaže nam Pisković, kojem se stariji sugrađani javljaju s pozdravom ‘Ide, puše, stenje i zviždi’ – aludirajući na njegovo zvanje.

Inače, Pisković je o svemu imao javno predavanje na dan Grad Virovitice, odnosno na izložbi 'Virovitica voli vlakove', koja je postavljena na željezničkoj postaji.