Tjednima su Zagrepčani, barem oni koji nisu pobjegli na more, promatrali kako im se pod prozorima gomila smeće i kako u kontejnerima na 40 stupnjeva truli biootpad. Što su prije radili u sličnim situacijama? Zvali su Milana Bandića. Ili su psovali Milana Bandića. A što sad mogu učiniti? Ne mogu zvati Tomislava Tomaševića. A mogu li ga psovati? Ljetni zadah krupnog i biootpada koji je zarobio ulice metropole, a nastao je kao posljedica raskinutih ugovora i nesređenih odnosa u vezi odvožnje i zbrinjavanja otpada, označio je i službeni raskid medenog mjeseca novog zagrebačkoga gradonačelnika, medija, javnosti i građana. Tomašević se više ne doživljava kao netko tko donosi olakšanje, nego netko tko tjednima ne odnosi smeće. Kritiziraju se njegovi potezi, nabavke, otezanje, kašnjenje... Građani navikli na autokratsku vladavinu Milana Bandića, a to znači vladavinu koja je išla prečicom, izbjegavala proceduru i zanemarivala sustav, u očaju traže istu dozu “efikasnosti” od novoga gradonačelnika.
Je li to pravedno?