Joe Ligon je najstariji čovjek u Americi koji je služio doživotnu kaznu, ali je ove godine izašao iz zatvora kao slobodan čovjek, prenosi BBC.
Ligon je za BBC rekao kako je oduvijek bio samac i da je u gotovo 70 godina zatvora uvijek bio sam u ćeliji, a tako i planira provesti ostatak života. Kaže kako preferira biti sam koliko može, a u zatvoru su mu društvo bili radio i televizija.
Rekao je kako je oduvijek bio takav. Odrastajući u Alabami s majčinim bakom i djedom nije imao puno prijatelja, najviše je vrijeme provodio s obitelji.
S 13 godina se preselio u Philadelphiju gdje je živio s majkom medicinskom sestrom, tatom mehaničarom i mlađim bratom i sestrom. Nije znao čitati ni pisati. Nije se bavio ni sportom.
- Nisam se volio družiti. Bio sam tip osobe koja je imala jednog, dva prijatelja. Nisam volio gužve.
Uhićen je 1953. Tu večer je bio s ljudima koje nije dobro poznavao. Našao se s njima te su šetajući susjedstvom naletjeli na grupu ljudi. Ligon kaže kako je jedna stvar vodila drugoj, a na kraju je svađa završila s dvoje mrtvih ljudi i šest ozlijeđenih.
Ligona su prvog uhitili. Policiji je rekao kako nije znao s kim je bio jer im nije znao imena.
Tada 15-godišnjeg Ligona policija je osudila za ubojstvo. Uvijek je tvrdio kako nikog nije ubio, no priznaje da je ubo nekoga tko je preživio, zbog čega mu je neizmjerno žao.
Pennsylvania je jedna od šest američkih saveznih država u kojoj se nije moguće žaliti na doživotni zatvor. Ligon kaže da je u zatvor ušao više zbunjen nego prestrašen. Kao zatvorenik AE 4126 živio je 68 godina.
- Probude te u 6 sati, prebroje te. U 7 sati je doručak, od 8 je vrijeme za rad.
Ponekad je radio u kuhinji i praoni, ali većinu vremena bio je čistač. Život u zatvoru mu je bio uvijek jednak, dok se svijet vani mijenjao. Ligon kaže kako se nikad nije drogirao, nije pio, nije pokušao pobjeći, bio je 'uzoran'.
Dodaje je da ga je zatvor naučio da gleda svoja posla, uvijek pokuša napraviti što je ispravno i izbjegava nevolju ako je to moguće.
Nakon otprilike 53 godine u zatvoru, Ligonu se obratio odvjetnik Bradley S. Bridge koji je smatrao kako bi maloljetni zatvorenici u doživotnom zatvoru trebali dobiti mogućnost uvjetnog otpusta.
Bridge je rekao kako Ligon nije znao ništa o slučaju dok ga nije upoznao. Dodao je da nikad nije gubio nadu, uvijek se činio optimističan, od samog početka se nadao kako se nešto može napraviti.
Ligonu je sastanak otvorio oči. Tek je na sastanku s odvjetnikom saznao da je (kao maloljetnik) nezakonito osuđen na doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta.
Američki Vrhovni sud je 2016. naredio ponovno suđenje ljudima koji su kao maloljetnici osuđeni na doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta. Godinu nakon, Ligona su osudili na 35 godina zatvora što je značilo da se mogao prijaviti za uvjetni otpust zbog vremena koje je već proveo u zatvoru.
No Ligon je to odbio. Smatrao je kako je njegova kazna oduvijek bila nezakonita, pa zašto bi trebao prihvatiti uvjetni otpust gdje će nadgledati njegovu slobodu.
Odvjetnik Bridge je zato njegov slučaj predstavio federalnom sudu i u studenom 2020. sudac je presudio u njihovu korist. Kada je Bridge došao po Ligona 11. veljače ove godine.
- Očekivao sam jaču reakciju, ali on nije tako reagirao. Bez drame, ništa - ispričao je Bridge.
Ligon je samo radio što je radio svih prijašnjih godina - čuvao je svoje misli za sebe.
Mjesec dana kasnije, ispričao je Ligon, osjećao se kao da je ponovno rođen.
- Sve mi je bilo novo, skoro sve se promijenilo. Posebno auti i visoke zgrade - istaknuo je.
Većina obitelji mu je umrla u nekoliko desetljeća koliko je bio u zatvoru, a Ligon je ispričao da nema ni velike planove. Držat će se onoga što najbolje zna i želi se zaposliti kao domar.