Moraš doći u 10 da bi dobio broj. Dobiješ žnj broj, čekaš otvaranje referade do 12 sati, sjediš tamo do 14 sati i oni te ne prozovu. Ti si upravo izgubio četiri sata, što u terminima moje satnice na poslu iznosi 76 kuna.

Komentar je to jedne od tri studentice Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koje su zbog kritika na rad referade na Facebooku dobile zabranu polaganja ispita od šest do 12 mjeseci. Naša sugovornica (23), ako ova sramotna odluka fakulteta postane pravomoćna, devet mjeseci neće smjeti položiti ni ispita. Velik joj je to problem.

'Bez prava, majka i ja ostajemo bez mirovine pokojnog oca'

- Primam mirovinu pokojnog oca. Izgubim li kojim slučajem studentska prava, moja majka i ja ostajemo bez tih primanja - govori nam djevojka.

Dodaje da je isprva, čuvši ispovijed djevojke koja je dobila najmanju kaznu, onu od šest mjeseci, mislila kako će i s njom biti jednako. Ubrzo se šokirala.

- Na kućnu adresu stigla mi je odluka od devet mjeseci. Nadala sam se da ću moći na ljetne rokove. Ovako to više nije bilo moguće - govori djevojka.

Na odluku se, naravno, žalila.

'Pronašli su komentara u kojima kritiziram, a one druge nisu'

- Gospođa u urudžbenom uredu bila je iznimno ljubazna. To me iznenadilo - govori nam studentica, koja ostaje iza svojih izjava. Kao što je i napisala u komentaru na Facebooku, taj novac koji bi zaradila na poslu mnogo joj znači. Umjesto toga četiri sata provela je čekajući u redu, što ne bi bio problem da je na kraju i došla na red. Ali nije.

- Radim preko studentskog servisa i moram napomenuti da su moji šefovi stvarno u redu i nama studentima idu na ruku. Međutim, ja se tom plaćom financiram i pomažem mami otplatiti stambeni kredit. Uz to radim na drugom kraju grada i stvarno je suludo da uzalud gubim ta četiri sata - objašnjava nam djevojka, koja smatra da nije zaslužila kaznu zbog toga što je izrekla svoje mišljenje.

- Pronašli su komentare u kojima kritiziram, ali ne i onaj u kojem jednoj djevojci, također na Facebooku, preporučujem da se javi voditelju referade jer bi on mogao riješiti njen problem - kaže studentica.

Ona i kolegica koja je dobila zabranu od 12 mjeseci javile su se poduzetniku Saši Cvetojeviću, bivšem studentu ekonomije, koji im je ponudio pomoć.

Poduzetnik: To je zastrašivanje, platit ću im odvjetnika

- Javio sam im se jer smatram da je problem očito u referadi, koja ne rješava probleme studenata. Referada nije valjala kad sam ja studirao, a ne valja ni danas. Upitan je i njezin smisao u vrijeme kad postoji internetsko bankarstvo, kad možete čak i novac podići, a da ne idete u banku. To je ta hrvatska birokracija koja ne valja i koja sad trenira strogoću na tri studentice koje su joj se usudile usprotiviti. To je sve da nikome više nikad ne bi palo na pamet uputiti kritiku. To je zastrašivanje - govori nam Cvetojević. 

Djevojkama je ponudio plaćanje usluga odvjetnika. No za početak će pričekati sastanak vijeća fakulteta, na kojem će se odlučivati o žalbama studentica. Moguće je ukidanje odluka.

- Ja se duboko nadam da će biti dovoljno razboriti da ukinu te kazne - kaže Cvetojević. 

Dekan je spomenuo predbožićno vrijeme opraštanja?

Na Ekonomskom fakultetu već se šuška kako je velik interes javnosti za ovaj slučaj uzdrmao ljude na čelnim pozicijama, pa je čak i dekan navodno spomenuo predbožićno vrijeme opraštanja, čime se daje naslutiti da bi ove preoštre kazne, kakvima ih je ocijenilo čak i Ministarstvo obrazovanja, mogle biti ukinute.

- Zamislite, oni su jednoj od djevojaka izrekli najveću kaznu, onu od 12 mjeseci, zato što nije izrazila žaljenje. Pa fakultet je taj koji bi trebao izraziti žaljenje - smatra poduzetnik, a i studentice se slažu.

'Tko kome treba oprostiti? Mi njima ili oni nama?'

- Tko kome treba oprostiti? Mi njima ili oni nama? Zar da se ispričamo zbog svog mišljenja, koje je mišljenje većine studenata Ekonomskog fakulteta, ali ga se nakon svega ovoga itekako boje izgovoriti - zapitala se jedna od kažnjenih studentica.

Pitanje je što će biti i s trećom djevojkom, koja je dobila najmanju kaznu - onu od šest mjeseci. Dok su druge dvije izabrale pismenu obranu, ona se odlučila na usmenu te se jedina pojavila na čitanju obrane. Tog dana stegovno povjerenstvo odlučilo je odmah, mimo pravilnika, provesti i raspravu. Dali su joj najmanju kaznu, ali je tad potpisala i papir kojim potvrđuje da se neće žaliti. Nije se žalila. 

Međutim, svi se nadaju da će se eventualno poništavanje ovih odluka odnositi na nju, jednako kao na druge dvije.