Pljuc, pljuc.

karamarko je isto izgubio zdrav razum od svoje bolesne utrke za predsjednika. Iznenadnu zbrinutost za demokraciju od čovjeka koji je kao bivši ministar policije uhićivao mirne prosvjednike protiv vladajuće elite u zagrebačkoj Varšavskoj kršeći time njihova ljudska prava, kojeg se optuživalo za prekomjernu upotrebu sile, koji je novim kadrovima netom prije predaje vlasti pokušao zadržati kontrolu nad policijom i nakon izbora i koji je represivni aparat pokušao iskoristiti u predizborne svrhe sad je velika faca. Karamarko će u javnosti teško moći pobjeći od činjenice da je poput svoje suparnice, aktualne šefice HDZ-a Jadranke Kosor, učenik iste škole koja nema veze s demokracijom.

Je li se Karamarko pobojao da će ga Glavašev kamarad na Bleiburgu i izravno prozvati zbog toga što šef HDSSB-a ne nazoči komemoraciji nego je gleda na ekranu u mostarskoj Ćelovini? Je li sebe htio zaštititi ne samo od zvižduka blajburških hodočasnika, nego i od pomisli na Glavaševo likovanje, koje bi u tom trenutku bilo veće od Karamarkove nelagode? Bi li njegov pijetet prema »tisućama nevinih ljudi, čija smrt traži istinu i pravdu, sjećanje i oproštenje, ali ne i zaborav« izdržao najezdu opsesivnih misli o ključnoj Glavaševoj ulozi na prošlim izborima za predsjednika HDZ-a? Je li strah od blamaže bio toliki da je Karamarku, kao počasnom članu Počasnog blajburškog voda, postalo svejedno tko će na komemoraciji govoriti umjesto njega? Je li zadovoljan kako ga je zamijenio kolega povjesničar Zlatan Hasanbegović i jesu li mu riječi tog bivšeg predsjednika Mladeži HČSP-a da će »budući sastav Sabora predstavljati istinsku narodnu volju« došle kao melem na ranu zadobivenu izbornim porazom? Drži li Karamarko da je Bleiburg pravo mjesto za recikliranje dežurne podvale o »istinskoj narodnoj volji« koja se iz neznanih razloga odbija pokazati na izborima? Ili misli da postoji efikasniji način da se, u ime mrtvih, manipulira živima?kraj teksta