Trudi Boršoš (61), rođena Švicarka, hrvatska snaha, moglo bi se reći da je kraljica rajčica. U Švicarskoj je počela s 13 autohtonih sorti. Danas u Hrvatskoj vlasnica je više od 2000 sorti, rajčica iz cijeloga svijeta, raznih boja, veličina i okusa, ali ni jednog hibrida.
- Oni me ne zanimaju, moj su hobi stare domaće sorte rajčica koje nećete nigdje naći osim kod ljudi koji su kao i ja, malo uvrnuti - kaže ona.
Kaže kako odvaja sjeme kad prođe sezona rajčice. Tad bira što će idućeg proljeća sijati ili ostaviti za zimu.
- To je onda moj unutarnji ‘rat’, jer teško se odlučiti između 2000 sorti. Rado bi ih zasijala sve, ali to je nemoguće. Uglavnom sjeme sijem u ožujku, i to između 300 i 400 sorti - rekla je Trudi na vrlo dobrom hrvatskom jeziku, koji je naučila zahvaljujući suprugu Štefanu.
Potječu iz južne Amerike
Kao i njega, zavoljela je Hrvatsku, posebno njegove rodne Vidovce i Gospino brdo, na kojemu su sagradili svoje imanje kojim, osim prelijepe kuće, dominira jarbol s dvije zastave, Hrvatske i Švicarske, a na tlu nasadi rajčice i drugog povrća te dva prelijepa bazena punih šarenih riba, šarana Koi.
- Ja sam si ovdje stvorila svoju Švicarsku, volim ovu zemlju i ljude, svoje umirovljeničke dane kratim onim što volim, a to je uzgoj rajčica. U početku sam dosta plela pa sam zaključila da me od toga bole ruke. Shvatila sam da se puno bolje osjećam u svojem vrtu - objasnila nam je Trudi.
Teško bi bilo, možda i nemoguće, nabrojiti sve nazive rajčica, kao i krajeve svijeta odakle potječu.
- Postojbina rajčice je Južna Amerika i tamo sam bila, a najčistije su sorte na Galapagosu. Tamo rastu jedna ili dvije sorte već stoljećima, i to od sjemena koje su donijele životinje koje su preplivale ocean - kaže ona.
Ta simpatična i jako vitalna žena uživa govoreći o rajčicama, a za sebe kaže da jako puno čita i još mnogo uči. Ima širok krug prijatelja s kojima razmjenjuje iskustva, ali i sjeme. Ona i njezin Štefan već nekoliko godina na svojem imanju organiziraju dane rajčice, tako da svi oni koji dođu mogu kušati tek ubrane plodove, a od onih koji im se svide mogu ponijeti sjeme koje će idućeg proljeća posijati u svojem vrtu.
Sjeme se najbolje čuva u spavaćoj sobi. To je, kaže, naučila od starijih žena ovdje u Hrvatskoj. Trudi je otkrila zašto se na rajčicama pojavljuju mrlje nalik truleži. Kaže da je to zbog nedostatka kalcija, što rješava rastapanjem šumećih tableta kalcija - jedna tableta na 10 litara vode za zalijevanje.
- Nakon toga sve druge rajčice koje dozrijevaju neće biti bolesne. Ako znam da će kiša padati nekoliko dana, onda prije toga rajčice zalijem malomasnim mlijekom, 0,5 ili 0,9 posto, to je preventiva protiv plamenjače. Ja se u biti ne borim s prirodom, pustim neko vrijeme i ona to riješi sama. Moje rajčice tijekom sezone dobiju tri puta po pet litara vode, oko korijena stavljam pokošenu i počupanu travu, jer na taj način osiguravam vlagu i neophodno gnojivo. Tjeram rajčicu da svoj korijen pruža što dublje jer tamo joj je neophodna voda - kaže Trudi koja je u Hrvatsku donijela i ljubav prema povrću.
- Kad sam došla ovdje, otkrila sam pravu riznicu starih zaboravljenih sorti povrća. Želja mi je to sačuvati i proširiti, pa sam tako osnovala prvu burzu rasadnica i sjemena u Hrvatskoj. Cilj mi je da se razmjenom sačuvaju te sorte - rekla je Trudi dodajući kako su rajčice ukusne svježe, ali ih se može i pohati kao meso.