Danas kad rukom napišete zamolbu za posao odmah vas odbiju. Zato nam ovakve radionice puno znače, govori Dragan Todorić, polaznik radionica informacijske pismenosti za beskućnike u Gradskoj knjižnici u Zagrebu.
Projekt Knjigom do krova pokrenula je knjižničarka Sanja Bunić, a danas ga vodi sa skupinom volontera. Radionice se odvijaju se dvaput tjedno u prostorijama Gradske knjižnice u Zagrebu.
- Svatko ima svoje potrebe i svatko radi svoje - kaže Suzana Sakić, jedna od volonterki, objašnjavajući kako radionice nemaju ‘plan i program’, nego su prilagođene potrebi pojedinačnog korisnika. Korisnici su, kaže, zadovoljni.
Za projekt se, prepričava nam Sanja, pročulo jer je jedan beskućnik o njemu pričao drugim beskućnicima. Činilo im se zanimljivo. Da projekt funkcionira, potvrđuje i priča Mile Mrvalja. Prije informatičkih radionica u knjižnici, živio je na ulici. Sada vodi udrugu Fajter koja pomaže beskućnicima i izdaje časopis Ulični fajteri, koji izlazi i na engleskom jeziku.
- Kad si beskućnik, prvo moraš biti informiran: gdje možeš jesti, prespavati, gdje se istuširati – objašnjava Mile važnost ovog projekta.
- Meni je beskućništvo samo dječji vrtić u odnosu na ono što sam doživio u Sarajevu dok je trajao rat - zaključio je Mile.
Dani su im dugi, kažu da trebaju projekte
Svaki ovakav projekt nam puno znači jer beskućništvo nema radno vrijeme, kaže Dragan te dodajte kako je predrasuda da su beskućnici neradnici i slabo obrazovani jer neki od njih imaju i obrazovanje i po 30 godina radnog staža.
- Ovo što sam na ulici je sramota za hrvatsku državu, a ne za mene – zaključuje Dragan, kojem rad u knjižnici puno pomaže.