Pred šokiranim prijateljima u školi polio se razrjeđivačem i zapalio, a u Dječju bolnicu u Klaićevoj došao je sa čak 90 posto teško opečena tijela. Lice mu je kompletno izgorjelo, uši su mu nestale u buktinji, šake, spolovilo... Samo na leđima i na stražnjici ostala je jedna mala površina zdrave kože. Sve to odigralo se samo devet dana prije Markova 14. rođendana. Unatoč lošim prognozama, kirurg prim. dr. Antun Kljenak i liječnički tim počeli su borbu za dječakov život. Od prvog dana dr. Kljenak svakodnevno je radio na dječaku manje ili veće operativne zahvate, a 13. ožujka, dan nakon Markova rođendana, skinuo je kompletnu kožu s dječakova lica. Sljedećeg dana Marko je dobio potpuno novo lice koje mu je milimetar po milimetar slagao dr. Kljenak s kožom koju je uzeo s Markovih leđa. Pazio je pritom, kaže, da dječakovo lice zadrži što sličniju fizionimiju onom kakvo je bilo do nesreće. Operacija je u potpunosti uspjela, a Marko je nakon transplantacije lica nosio posebnu masku koja je čuvala i štitila mladu kožu. Maska se na njegovo lice stavljala vlažna, a mijenjala se svaka 24 sata. Na ostatku tijela dr. Kljenak je primijenio razne metode liječenja, poput, primjerice, versajet metode. Laički rečeno, aparatom koji djeluje poput miniwasha skida se uništena koža tankim i jakim mlazom vode, dok aparat istodobno usisava tu mrtvu kožu. Marka čeka još niz korektivnih operacija poput rekonstrukcije ušiju jer su mu oba jako stradala. Šake su mu, na žalost, bile teško izgorene pa su mu liječnici na jednoj morali amputirati palac, a na drugoj sve prste do pola. Kako procjenjuje dr. Kljenak, Marko bi mogao kući oko 13. lipnja, na Sv. Antu. Kljenak za to ima posebnu formulu izračuna, a to je broj 21 plus postotak opeklina. Dobiveni broj znači broj dana boravka u bolnici. Dr. Kljenak je kod Marka primijenio takozvani koncept brzog oporavka, što znači da se dječaka liječi na više načina istodobno. To je moguće uz dobru dnevnu, tjednu i mjesečnu strategiju. Budući da su liječnici Marka operairali od prvog dana, ona mjesta na tijelu koja su od početka sanirana postala su nakon zacjeljenja nova mjesta s kojih se mogla uzimati koža za transplantaciju. Marku koža fantastično zacjeljuje i uskoro će s Intenzivne doći na odjel. Na svom novom licu samo još lokalno ima kraste, ali uskoro će se sva koža iščistiti. Sada je, kaže dr. Kljenak, jednako bitan i Markov psihički oporavak. Roditelji brinu da dječak stalno ima hranu koju poželi, pa su ga neki dan razveselili bakinim kolačima. Poželjno je da jede špek zbog vitamina A,D,E i K te da žvače žvakaće gume zbog vježbanja čeljusti.

MARKOVI RAZLOZI JOŠ UVIJEK SU NJEGOVA TAJNA
Markovi školski kolege i profesori još i sada u nevjerici raspravljaju zašto je Marko to učinio. Osnovan je i krizni stožer, a djeci koja su gledala stravičnu scenu prijatelja koji gori u pomoć su pristigli i psiholozi. Kolale su razne priče o motivima, od privlačenja pozornosti djevojke do imitacije filmića s YouTubea.

DEJAN JE DANAS MLADIĆ BEZ IJEDNOG OŽILJKA
Dejana Aleksića iz Ogulina, tada 14-godišnjaka, spržila je 8. prosinca 2006. struja od 25.000 volti na krovu vagona. Bilo mu je opečeno više od 80 posto tijela i šanse da preživi bile su minimalne. Dr. Kljenak od početka je skrbio za Dejana, operirao ga i transplantirao mu kožu svojim posebnim metodama. Već 6. ožujka Dejan je otišao kući iz bolnice živ, zdrav i veseo te bez ijednog ožiljka. Dr. Kljenak je dječaka prije odlaska u Ogulin odveo u Tehnički muzej kako bi mu objasnio sve o struji. Dejan je danas potpuno fizički, ali i psihički zdrav. Na vagone se više ne penje, ali se vlakova ne boji i redovito se vozi njima.