Došli smo na teren u šumu kraj Ravne Gore u četvrtak oko 11 sati. Kolega i ja izašli smo iz vozila i sjeli jest. Bio je mir, tišina, rekao nam je Boris Crnković, djelatnik šumarije iz Ravne Gore. Idilu objeda u prirodi poremetilo je šukanje. Na dva metra od njih provirila je lisica.
- Valjda ju je privukao miris hrane. Nije ostavljala dojam da ju je strah, no bila je oprezna - rekao nam je Boris. Pribrao se, uzeo mobitel i snimio je.
- Lija je gledala kao da pita da joj damo hranu. Nismo joj dali. Potom je odustala i izgubila se u šumi - dodaje Boris koji je i prije imao slične susrete i s medvjedima, lisicama, srnama, dok je vukove rjeđe viđao.
- Šuma je njezino prirodno stanište pa ne treba čuditi što je lisica ljudima prišla. To ne znači da je bijesna. Oni su jednostavno došli na njezino područje, pa je provjerila što se događa - rekli su nam u Veterinarskoj stanici Delnice. Opreza bi, dodali su, trebalo biti više da je lisica došla do grada, do kanti za smeće. Lisice koje dolaze u naseljena mjesta i ne plaše se ljudi obično su zaražene bjesnoćom. No napominju, ne misle da je ova znatiželjna lija bijesna. Samo je provjeravala što se događa u njezinu staništu.