"Ovo što Zoran Milanović radi naprosto mora stati", izjavila je jutros Dalija Orešković, zastupnica stranke Centar, na N1 televiziji.

Ili što?

Što će se dogoditi ako Milanović ne stane s ovime što radi, a zadnja izjava bila je ona o Romima kao skupljačima otpada i napad na Veljka Kajtazija da se "provjeri je li on uopće Rom", te poruka zastupniku romske i drugih nacionalnih manjina "da se ide okupati". U moru.

U tom slučaju Zoran Milanović neće više biti vođa lijeve oporbe?

Hoće li lijeva oporba dići ruke od Milanovića i napokon ga početi kritizirati zbog njegovih izjava koje velikim dijelom odudaraju od politike SDP-a i drugih stranaka s ljevice?

Ako Milanović ne stane s ovim što radi, a ne pokazuje znakove posustajanja, što će se onda dogoditi? Hoće li ga se oporbenjaci, njegovi bivši stranački podanici i sljedbenici, napokon prestati bojati i početi ga javno kritizirati? Umjesto da se potiho zgražaju.

"Puki zabavljač"

Jer, ni ono što je jutros Dalija Orešković, inače jedna od prvih žrtava Milanovićeve kampanje uvreda i zastrašivanja, izjavila o Milanoviću nije bilo previše oštro. "Kada su u pitanju nacionalne manjine", rekla je Orešković, "ima stvari o kojima je mogao govoriti, biti oštar, pokazati žestinu svog karaktera, a ne svoditi se na pukog zabavljača".

Ako Dalija Orešković misli da su Milanovićeve izjave o Romima i Kajtaziju bile zabavne, onda se predsjednik države nema čega bojati. I nema razloga odustati od svega što radi.

A ne radi ništa u korist lijeve oporbe.

Osim što se obračunava s pojedinim HDZ-ovcima, dok tom istom HDZ-u raste rejting.

Nema koristi

Lijeva oporba, za razliku od Mosta, Domovinskog pokreta, pa i dijela desnih hadezeovaca koji uživaju u Milanovićevim napadima na "udbaša" Plenkovića, nema baš nikakve koristi od predsjednikovih verbalnih eskapada i vratolomija. 

Još gore, ta oporba, a radi se o SDP-u kao i o Možemo! i drugim strankama lijevo od HDZ-a, već dvije godine nalazi se u poziciji Milanovićeva taoca. Ne samo da stranke i pojedinci strepe od eventualne porcije uvreda s Pantovčaka ako slučajno dignu glas, poput "narikača" Dalija Orešković i Marijana Puljak, već se boje da će izgubiti podršku biračkog tijela za koje vjeruju da je i dalje odano Milanoviću, što god on govorio - o Romima, Srebrenici, Aleksandri Zec, Finskoj, Haagu, hrvatskim ratnim zločinima, ženama, manjinama...

Podnose sramotne ispade

Umjesto da čuvaju svoju poziciju, izgrađuju svoj politički status i bildaju rejting - pa i odgajaju svoje birače - tako što će kritizirati Milanovića za svako odstupanje od njihove pozicije i političkih principa, oni šutke podnose njegove sramotne, često i šovinističke ispade, nadajući se da će brzo proći i da ih nitko neće primijetiti.

Ali one imaju kumulativni efekt. I ne mogu se nazivati više ispadima, već koherentnom ideologijom lidera desne, nacionalističke, šovinističke, populističke desnice. On je mali Trump, mali Tuđman, mali Culej, kao što je nekad bio mali Sanader.

Ljevica više s Milanovićem nema nikakvih dodirnih točaka, ako ih je ikada imala. Osim članstva u SDP-u.

I što se ljevica prije odmakne od radioaktivnog Milanovića, što prije izađe iz njegove zlokobne sjene, to će prije dobiti prostor za promociju svoje politike, svojih ideja i principa. 

Ljevica riskira, HDZ profitira

Ovako, Plenković ubire plodove Milanovićevih ispada i HDZ uvjerljivo prednjači u anketama, kao što je to oduvijek i bio slučaj s Milanovićevim protivnicima. Oni obično profitiraju od njegovih izjava i njegove politike, a ne stranke koje ga podupiru.

U tome opet leži jedan od kroničnih problema lijeve oporbe: uzda se u Milanovićevu osobnost i karakter, umjesto u vlastitu politiku. Misle da će ih Milanović svojom pojavom, "zabavljačkom" retorikom, huškanjem i vrijeđanjem, odnosno "karakterom", odvesti do pobjede - baš kako je to godinama mislio i SDP, pa idejno i kadrovski atrofirao pod Milanovićem - umjesto da iskoriste vrijeme do izbora za promociju svojih stavova i svojih političkih lidera.

Poput Dalije Orešković koja pristojno apelira na Milanovića da "stane s ovim što radi". Iako nije ulazila u detalje onoga što radi.

A što će biti ako Milanović ne stane s ovim što radi?

Koga provocira?

Arsen Bauk namučio se kao nikada u životu kako bi obranio Milanovićevu izjavu o Romima, ustvrdivši kako on "ponekad namjerno provocira kako bi izazvao reakciju".

Ali ipak nije ni sada, kao ni u protekle dvije godine, izazvao reakciju liberalne ljevice. Čija šutnja među njihovim biračima odjekuje jače od Milanovićevih ispada.