U životu treba biti pristojan, hrabar i ljubazan. U zbirci poezije napisao je to svojoj 13-godišnjoj kćeri, Lutkici, kako ju je zvao. On nije bio pjesnik koji je sanjao idealno društvo. Bio je jedan od najvećih ubojica u povijesti. Vjerni Heinie, kako ga je nazvao Hitler, smatrajući ga oličenjem odanosti i savršenim direktorom industrije smrti, bio je prvi koji je svog Führera izdao, ponudivši se Britancima, čim je shvatio da je Njemačka izgubila rat.
Ono čega Heinrich Himmler nije bio svjestan, bila je količina vlastite okrutnosti. A ona je bila neizmjerna. Dok je nemilosrdno osmišljavao konclogore i okupljao dobrovoljce za strijeljanje Židova, koja je smatrao “nedužnima za evoluciju”, s druge strane bio je obrazovan i odgojen, voljen i osjećajan otac i suprug. Tu, nježnu stranu jednog od najvećih monstruma svjetske povijesti svjetska je javnost otkrila godinama nakon njegove smrti.
Još 6. svibnja 1945. godine američki su vojnici zauzeli dom obitelji Himmler u njemačkom Gmundu. Izraze zaprepaštenja na njihovim licima, dok očima prelaze retke njegovih pisama i dnevnika prepunih emocija, pažnje i slatkih nadimaka, teško je zamisliti.
Našli su još stotine privatnih fotografija i spisa. Ispisane su bile i misli, ideali i planovi arhitekta konačnog rješenja, glavnog zapovjednika SS-a, Heinricha Himmlera. No što je radio i vidio, te o zločinima koje je naredio, nije napisao gotovo niti slova.
Sve je prikazano u dokumentarnom filmu 'Onaj pristojni' koji je premijerno prikazan prošle godine na Berlinaleu, a u srijedu, 25 veljače, prikazat će ga i na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDoxu.