Na cesti nije bilo rasvjete. Nije bilo ni mjesečine da osvijetli put. Mrka motovunska šuma u srcu Istre djelovala je neprijateljski. Neugodnu tišinu s vremena na vrijeme razbili bi divovski hrastovi kad bi se između njih provukao vjetar. Svaki šum tjerao nam je strah u kosti. U pet sati ujutro nelagoda još ne prestaje. Ne osjećam prste na nogama. Cupkanje na mjestu ne pomaže. S gumenim čizmama sve više uranjam u blato. A onda se odjednom negdje u daljini prolomi lavež pasa. Ciba i Lena - odmah se sjetim imena. Pokušavamo gledati u smjeru iz kojeg nam se čini da dopire zvuk, ali ništa. U daljini nema apsolutno ničega, a uskoro se više ni psi ne čuju. U 5.15 sati ipak ugledamo dva svjetla koja nam se približavaju. Čuju se zvonca. Napokon smo ih dočekali! Tartufari Ivica (53) i Željko (50), opremljeni poput rudara, izlaze iz svojih kuća dok ostatak sela spava.

>>> Više pročitajte u 24sataExpressu!