To je to što me zanima!

Luciana i Andro (24) blizanci su i genijalci s Medicine: 'Od svih nagrada, važnije je pomagati'

Sestra i brat Koren na šestoj su godini Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađeni su za projekte posvećene onkološkim pacijenticama i slijepim i slabovidnim osobama
Vidi originalni članak

Hrvatska ima mnogo pametnih, kreativnih mladih ljudi, koji postižu sjajne rezultate u mnogim poljima. Pokazala je to i prošlotjedna dodjela Rektorovih nagrada Sveučilišta u Zagrebu. Za najbolje radove u znanstvenom i umjetničkom području nagrađeno je 109 studentica i studenata.

POGLEDAJTE VIDEO:

  Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Među njima su i dvoje zagrebačkih studenata koji posljednjih dana privlače pozornost. Blizanci Luciana i Andro Koren (24) osvojili su dvije Rektorove nagrade za dva rada u kojima su povezali svoju buduću struku, medicinu, s društvenim djelovanjem i pomaganjem drugima. Ova Rektorova nagrada svima je, pak, pružila priliku da upoznaju dvoje zaista posebnih mladih ljudi.

Sve ispite na Medicini su dali s 5

Luciana i Andro ove su jeseni upisali 6. godinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i dosad su baš svaki ispit položili s 5. Već na prvoj godini dobili su i dekanovu nagradu, sve čega se prime pretvore u dobru priču. Na nagrađene projekte "U nijansama hrabrosti - Priče iza platna" i "Zdravlje srca za sve" posebno su ponosni.

- Osjetili smo da kao studenti imamo veliku odgovornost koju nismo često koristili, jer smo se prvih godina studija fokusirali na ispite. A zapravo možemo puno više napraviti, jer mi mladi imamo dosta jak glas koji se prepoznaje. Pa sam se sjetila da bih mogla napraviti nešto za onkološke pacijentice jer sam bila uključena u rad Onkološke sekcije na fakultetu. Sjetila sam se da bismo njihove priče mogli izraziti kroz umjetnost pacijentica. Javila sam se udruzi Sve za nju, rekli su da im se jako sviđa ideja, ja sam našla prostor, s nula eura smo sve organizirali - govori nam Luciana.

'Ako imaš znanje, treba ga dijeliti'

Andro objašnjava kako je drugi projekt bio edukacija i testiranje tlaka, šećera, u krvi, BMI, među slijepim i slabovidnim osobama, koje su često zanemarene. Projekt su radili u suradnji s kolegama svog i drugih fakulteta.

- Mislim da se mi kao budući doktori medicine moramo znati izražavati i prenijeti znanje na nekoga tko nije tako potkovan, od starije generacije do osjetljivijih skupina. Ako imaš znanje, onda imaš i dužnost prenijeti ga. Mislim da su super projekti, povezali smo se s dobrim ljudima, koji su svi potegli uz nas, i u sklopu Kardiološke sekcije, Marta, Karolina, sve odlične cure i dečki. Bez dobre podrške stvarno nema ničega - ističe Andro.

Učili su u kupaonici, na revijama...

Ne skrivaju da su se pošteno naradili na prvim godinama faksa. Andro je jednu Novu godinu čak proveo učeći u kupaonici, jer jedino tamo nije dopirala buka s proslave koja bi ga privukla da izađe. Luciana je neke ispite učila i u pauzama na snimanjima i revijama.

No oboje uživaju u životu punim plućima. Kako kažu, najveća su im podrška mama Sonja i tata Tihomir, kao i baka i djed, od kojih su naučili da ništa nije nedostižno, ali i da nije sve samo u radu.

- Tata je fakin, zagrebački dečko, on ne doživljava sve to tako ozbiljno, no bio je baš jako ponosan na dodjeli Rektorove nagrade - smiju se Andro i Luciana, koje je tata, pak, od djetinjstva "zarazio" nogometom.

'Ovo mi je važnije od nagrada'

Još od prvog vrtićkog kluba "Bubamare", u koje se uključio Andro, Luciana se zaljubila u najvažniji sport na svijetu.

- Tata je mislio da se zezam kad sam mu rekla da dečki na terenu ništa ne znaju i da ja mogu igrati bolje od njih. Na kraju su me s devet godina upisali u ŽNK Dinamo i igrala sam za njih do druge godine faksa, kad sam zbog ozljeda morala odustati. No i dalje sam aktivna, trenutačno vodim žensku nogometnu reprezentaciju na faksu i jedan je od najvećih uspjeha, bez obzira na Rektorovu i dekanovu nagradu i 5,0, to što smo na Humanijadi napokon bili prvi - smije se Luciana.

Suze zbog baletnog kompletića

Prepričavaju nam i njezine suze kad je kao mala od tete dobila prekrasan kompletić za balet.

- Gledam ja taj triko, šlapice, i krenu suze. A gdje su moje kopačke, čarape... Nisam bila impresionirana - priča nam Luciana, koja se danas bavi modelingom.

I Andro je u nogometu od najranijih dana, igrao je za NK Jarun, a sad najviše voli igrati sa svojim klubom u Kožinu kraj Zadra, gdje obitelj provodi ljeta. Danas nastupa i za veslačku sekciju fakulteta.

- Ja dole u Kožinu igram za svoje selo, a ona je za nas kao Luka Modrić. Lucka je profesionalka, pa dođe igrati s nama iz zabave. Nije što mi je sestra, ali zaista je najbolja nogometašica koju znam - govori ponosno Andro.

'Bilo je čudno što igram nogomet'

A i ekipi u Dalmaciji, kao i mnogima u Zagrebu, trebalo je neko vrijeme da se naviknu na to da cura igra nogomet.

- Bilo je tu stigme, i mama i ja smo doživljavale razne neugodne komentare, pa mislim i da me to dosta izgradilo kao osobu. Ali meni je važno što inspiriram druge cure - ističe Luciana.

Iako ovih dana znaju naići i na oštre kritike, pa i na glupave komentare kako im roditelji valjda plaćaju ispite te da imaju veze zbog kojih su tako uspješni, na sve odmahuju rukom.

'Uvijek dam 100%'

- Prvo trebaš voljeti ono što radiš i treba te to zanimati. Meni je sve to izuzetno zanimljivo, no 5,0 nije nešto na što patimo. Učili smo za svaki ispit i dobro je prošlo. No ne bi bilo ništa od toga da nemamo odlične profesore. Znanje ti ne padne samo na glavu. Baka i djed su nam bili jako inspirativni, i oni i naši roditelji uložili su jako puno u nas i šteta mi je to ne ostvariti. Ne želim se poslije pitati jesam li nešto mogao ili ne, već dam 100 posto pa vidim što mi život donese - odgovara Andro na naše pitanje koja je tajna tog uspjeha.

- A imamo i jedno drugo, pa kad jedan posustane, ovaj drugi ga pogura, ajmo sad stisnut, pa poslije uživati. A roditelji su nam dali taj osjećaj da nema toga što ne možemo, ako se dovoljno potrudimo i ako smo iskreni prema sebi. I da u lošim trenucima shvatimo da je to prolazno - zaključuje Luciana.

Ovi divni mladi ljudi, kažu, ostaju u Zagrebu, koji vole najviše na svijetu, i žele vratiti svojim sugrađanima sve što su i sami dobili. A to je baš dobra vijest za sve nas. 

Idi na 24sata

Komentari 26

  • Suzi1 12.11.2025.

    Naaaah

  • Pozitivna 12.11.2025.

    Sve najjbolje u vašem životu u sadašnjosti i budičnosti od srca vam želi .

  • Luna777 11.11.2025.

    Nekidan sam pohvalila ovo dvoje vunderkinda kao i njihove roditelje i za to dobila žuti karton. Ovdje zaista više ne znaš što pisati, a da ti neki ne lupe žuti karton. Imam osjećaj, da sam samo napisala dobar dan, da bih od nekog ad-mina dobila žuti. Što se to događa sa nekad najboljim portalom za komentiranje.

Komentiraj...
Vidi sve komentare