Cijena materijala otišla je nebu pod oblake, rezolutan je Željko Mandić, vlasnik tvrtke koja već mjesecima neumorno gradi kuće na razrušenoj Baniji.
Porazgovarali smo s njim nakon izjave Branke Bakšić Mitić, dogradonačelnice Gline, koja je ustvrdila da država na području Gline nije izgradila nijednu kuću.
Gradnja iz privatnih donacija
Kako kaže Bakšić Mitić, umjesto službene pomoći, krovovi nad glavama ljudi na Baniji podižu se zahvaljujući privatnim donacijama, velikim dijelom preko udruge Ljudi za ljude te zaklade Solidarna. Dosad su, kako kaže, sami sagradili preko 20 drvenih kuća, uz kupovinu montažnih i onih sa zelenom naljepnicom. Požalila se i na rast cijena materijala, rekavši da su na početku travnja jednu kućicu s namještajem platili 85 tisuća kuna, a sada bez namještaja košta 150 tisuća kuna. Smatra da bi se država trebala uključiti u sufinanciranje materijala.
Ubrzo nakon njene izjave, javio se i Vladin Stožer za obnovu, naglašavajući da se iznose neistine te su predstavili svoju stranu, koja, između ostalog, uključuje broj postavljenih stambenih kućica i kontejnera, broj uklonjenih objekata te broj obnovljenih kuća na području Banovine. Nisu spominjali ništa o gradnji.
"Bit će kad bude spremna"
U međuvremenu, u ponedjeljak se u Petrinji pojavio premijer Andrej Plenković, gdje je predsjedao sastankom Stožera civilne zaštite u vezi otklanjanja posljedica potresa. Poručio je da će se ubrzati obnova te da će se, ako bude potrebe, i korigirati Zakon o obnovi. Ustvrdio je da se na Baniji ide obrnutim redoslijedom; prvo se saniraju lakša oštećenja, odnosno kuće sa zelenim naljepnicama te naglasio da su komplicirani imovinsko-pravni odnosi najveći problem u realizaciji obnove. Na novinarske upite odgovarao je šturim rečenicama, a na pitanje kad će biti obnovljena prva kuća s crvenom naljepnicom, odgovorio je: "Bit će kad bude spremna". Osvrnuo se i na poskupljenje građevinskog materijala, naglasivši da se radi o globalnom fenomenu i lančanoj situaciji nastaloj zbog pandemije.
Iz temelja do ključa u ruke
Provjerili smo kako taj globalni fenomen izgleda na terenu.
Gospodin Mandić je lokalac, tvrtka mu je registrirana u Velikom Gradcu, a zatekli smo ga u selu Dragotina. Upravo podižu novu kuću. Inače, Željko pomaže i radi tu, na Baniji, sve od potresa.
- Prvih 40 dana sam volontirao koliko sam mogao s ekipom, pomagali su mi i ljudi iz drugih hrvatskih gradova, a zatim smo sa Solidarnom i Ljudima za ljude krenuli u izgradnju malih montažnih kuća. U njima se može uredno i sigurno živjeti, a sve se financira isključivo iz privatnih donacija, i to iz Hrvatske i inozemstva - kaže nam Mandić.
Dosad je njegova tvrtka sagradila 15-ak takvih kućica, iz temelja do ključa u ruke, a trenutno su u gradnji još dvije. U međuvremenu, kako je prolazilo vrijeme od potresa, cijene materijala su nevjerojatno porasle.
- Imam sve račune od travnja. Recimo, tada je kubik jelove građe koštao oko 1480 kuna, a sada je kubik, i to s rabatom kojeg dobivamo kao firma, između 2580 do tri tisuće kuna. U prosjeku su cijene porasle sto posto. Jedino što nije poskupjelo su cement, vapno, boje i takve stvari. A sve ostalo je otišlo nebu pod oblake. Željezo, vijci, čavli, jelova građa, lamperija, lim, sav materijal je poskupio nakon veljače. Željezo je otišlo 200 posto - kazuje Mandić.
Dodaje da su cijene porasle u cijeloj zemlji.
- Koga god da sam kontaktirao, od pilana i svega, svuda je podignuta cijena. Ne znam je li to zbog potresa, moguće je. Jedino je nešto malo u Slavoniji jeftinije, ali dok platimo transport do ovdje, dođe nam na isto - objašnjava Mandić.
Obećao je da će ostati i pomagati do Nove godine. Tvrtka mu zasad opstaje, na kraju mjeseca im ostane nešto sredstava da pokriju troškove, ali, kako kaže, nešto će se u sljedećoj godini morati promijeniti.