Bećarskim stihovima naučio me djed, koji je i sam volio pjevati. Pjevam otkad sam prohodao. Dok smo čuvali ovce zajedno, napravio je od mene pravog malog vragolana, na užas moje majke, priča Ante Ujakovića (63) iz Privlake kod Zadra.

Ovaj Dalmatinac dosad je napisao 1300 dvostihova deseteraca, popularnih bećaraca. Dio iz te zbirke poezije “pristojnog” je, ljubavnoga karaktera, a većinu je čuo od svog djeda i zapisao da se ne izgube.

- Time se strašio neprijatelj, tjerali vukovi, ta je pjesma bila hrana težacima i dika čobanima. Pjevalo se i u veselju i u tuzi. Žao mi je sela, zaboravljeni običaji navlače mi suzu na oči - kaže sjetno Ante žaleći za minulim vremenima i strahujući da će se bećarac i ojkavica ugasiti s ljudima kojima je život značila. A onda se sjetio zgode kad je žena narikala kraj odra pokojnog muža: “A moj Joso, kito moja, jadna li je kukavica tvoja”, nakon čega je cijeli sprovod prasnuo u smijeh, pa se i on malo raspoložio. U Privlaci su lolu i bekriju na kraju prihvatili kakav jest, a on nije niti naglasak “pokupio”.

- To je išlo malo po malo, dok se ljudi nisu uvjerili da sam veseljak a ne nekulturan. Ja sam naučio kćer i sina, dok su još mali bili, da zaojkaju: ‘U mog ćaće alat ko držalo, mater viče - meni uvik malo’. No djeca su uvijek znala razliku između šale i pristojnog ponašanja - kaže Ujaković. Pitali smo ga što bi učinio da mu stigne prijava za prekršaj Zakona o ravnopravnosti spolova, kao što je to nedavno snašlo bećara kolegu iz Slavonije koji je otpjevao stih policajki i zardio novčanu kaznu:

- Zbog mojih bećaraca neka me kazne slobodno! Za jedan bećarac jedan dan zatvora. To je zabrana folklora, narodne kulture, slobode govora - zaključuje veseli Ante.

Knjiga bećaraca 

Rado bi Ante objavio svoje bećarske stihove. No jedva je uspio tiskati zbirku poezije iz rata. Zasad to samo čita prijateljima.