Anu Alapić i Ljiljanu Vuletić javnost dobro poznaje. Obje su godinama bile na čelu udruga koje se bore za prava bolesne djece i djece s invaliditetom, no odlučile su aktivističku borbu zamijeniti politikom te se kandidiraju na izborima. S tom razlikom što su odabrale posve suprotne političke opcije.
Do prije nekoliko mjeseci Ana Alapić vodila je Udrugu Kolibrići, i poznata je kao majka malog Mate, žena koja se žestoko borila da djeca sa spinalnom mišićnom atrofijom dobiju lijek Spinrazu. Kao svoj politički put Ana je odabrala stranku Možemo, dok se na drugoj strani, u Škorinom Domovinskom pokretu, kandidira Ljiljana Vuletić, dugogodišnja predsjednica Udruge Ljubav na djelu, koja okuplja roditelje djece oboljele od malignih bolesti.
- Punih osam godina sam kroz udrugu i aktivizam pokušavala promijeniti stvari i izboriti se za veća prava osoba s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. No te su promjene bile minimalne. Stalno se obećavaju zakoni i pravilnici koji se na kraju ne donose, pa sam zaključila da je za velike promjene nužno ući tamo gdje se zakoni izglasavaju, u Sabor - kaže nam Ana Alapić, dodajući da se za stranku Možemo odlučila jer su u pitanju aktivisti poput nje, ljudi koji razumiju život i probleme malog čovjeka, za razliku od vladajućih političkih elita.
Ljiljani Vuletić ovo je premijerna politička kandidatura, iako nije prvi puta član stranke. Prije je bila u HDZ-u, gdje se, kaže, kroz stranku na vlasti pokušavala boriti za prava djece. No ostala je, ističe, duboko razočarana, vidjevši da je u HDZ-u previše interesnih lobija, a vodeće pozicije u vlasti dobivaju ljudi koji su nestručni i nesposobni. Domovinski pokret blizak joj je idejno i svjetonazorski, pa je rado prihvatila poziv liječnika prof.dr. Milana Vrkljana da se pridruži stranci.
- Nemam ambicije biti politički uhljeb niti želim status. Želim boljitak za djecu i ranjive skupine društva, pa sam upisala doktorat iz sociologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Cilj mi je da sa znanstvenom zajednicom napravim posve novi sustav socijalne skrbi, kroz koji će roditelji njegovatelji dobiti veća prava, baš kao i osobe s invaliditetom, a unaprijedio bi se i model udomiteljstva i posvojenja. U fokusu su mi i domovi za starije, kao i nasilje u obitelji, jer smatram da kazne za zlostavljače moraju biti rigoroznije – tumači Ljiljana Vuletić, koja baš kao i Ana Alapić smatra da se kroz udruge ne mogu postići veće promjene.
Pa u iščekivanju izbora, Ana Alapić vjeruje da će joj svi roditelji, za koje se godinama borila srcem i iskreno, biti najveća podrška, jer joj je cilj da pomoć koja dolazi iz institucija bude sveobuhvatna, a ne da se kroz udruge mora rješavati sve ono što bi trebao raditi sustav. Bez obzira što je politički na suprotnoj strani, i Ljiljana Vuletić vrlo je sličnog stava, ističući da su oni kao udruga politici uvijek nudili rješenja, iako bi bilo normalno da ih institucije i političari sami pronalaze, budući da su za to plaćeni.