Riječanka Marija Rossini (91) prodavačica je na glavnoj riječkoj tržnici puna dva radna vijeka. Iako je prije 30 godina bila spremna za mirovinu, na to ni danas ne pomišlja. Svaki dan odlazi na posao i prodaje maslinovo ulje, smokve i domaći sir.

- Suprug i ja smo poslije 2. svjetskog rata krenuli u posao. Nije bilo lako. Kilogram soli mijenjali smo za deset kukuruza i kilogram fažola - prisjetila se Marija teških vremena.

Motiv za rad su joj oduvijek bile njezine dvije kćeri.

- Kad je suprug prije 45 godina preminuo, morala sam nastaviti sama. Bilo je loših trenutaka, ali nisam odustajala - dodala je.

Radit ću na tržnici dok god me noge i zdravlje budu služili

Masline je u početku prodavala kucajući od vrata do vrata. Ubrzo je našla prostor na tržnici. Nije odustajala ni za lošeg vremena, a 1972. godine dobila je prostor unutar tržnice. Od tada ima krov nad glavom i lakše je.

Nikad nije razmišljala o promjeni posla. Kćeri predlažu da prestane raditi, ali ih ne sluša. Radeći osjeća se korisno i vjeruje da se u tome skriva tajna njezine dugovječnosti. U poslu je Marija oduvijek bila samostalna, ali posljednjih godina obitelj joj ipak pomogne kad zatreba.

- Proizvode mi znaju prevesti do tržnice i sortirati ih na prodajnome mjestu. Ostalo im ne dopuštam. Dalje mogu i sama - sa smijehom nam je objasnila ponosna baka četiriju unučadi i petero praunučadi.