Zdravko Mamić navodno je sa svojim igračima sklopio ugovore prema kojemu će on tijekom cijele njihove karijere imati pravo na postotak od njihovih primanja. Takve ugovore, opet navodno, ima s nekolicinom  igrača - Modrićem, Eduardom, Balabanom, Mandžukićem... Igrači, navodno, ne mogu u inozemstvo ako ne potpišu taj ugovor.
Ako postoje, takvi se  "faustovski ugovori" pravdaju se rizikom neizvjesne investicije: menadžer ulaže u igrača, kupuje mu automobile, stanove, poklone dok je njegova igračka putanja zapravo  neizvjesna. Igrač može postati Mandžukić ili Eduardo, ali može biti i škartiran. Svejedno, trošak takvih ulaganja teško može biti velik kao premija u slučaju jednog jedinog stvarnog uspjeha.
Jesu li takvi ugovori moralni? Bi li ih trebalo staviti van zakona? Je li tu riječ o poslovnom odnosu ili o modernom robovlasništvu? Podržavate li takvu praksu? S druge strane, igrači koji uspiju, zarađuju mjesečno koliko i "običan" čovjek u nekoliko godina...