'Odluka stupa na snagu 1. svibnja 2016. godine. Provedbom Zakona ostvarit će se uštede u proračunu u iznosu od oko 600.000 tisuća kuna godišnje", kazala je ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović te objasnila kako je ova odluka donesena zbog trenutnih gospodarskih uvjeta. Bivši predsjednik Stjepan Mesić tako je ostao bez prava na ured, osobnog vozača i službeno osobno vozila.

Priopćenjem se očitovao i bivši presjednik Stjepan Mesić.

Odluka Vlade RH kojom mi se onemogućava dalje korištenje Ureda bivšeg Predsjednika, te mi se “milostivo” ostavlja rok do 1. lipnja da dovršim započete aktivnosti, dovoljno govori o onima koji su je donijeli. Ipak, s obzirom na to da je kampanja dezinformacija oko toga ureda, ne mojeg ureda, nego ureda bivšeg Predsjednika – bila tako intenzivna da je vjerojatno dio građana ostavila u najmanju ruku u nedoumici, njima, građanima, smatram potrebnim reći sljedeće.

Oduzeto mi je pravo na korištenje Ureda retroaktivnom primjenom zakona, što je u praksi pravno uređenih država iznimno rijetko i primjenjuje se samo u osobito iznimnim slučajevima. A to, mislim, govori dovoljno o Hrvatskoj kao o pravnoj državi. U kampanji što je prethodila današnjoj odluci spominjale su se uštede od nekoliko milijuna kuna, da bi se sada napokon “otkrilo” kako je riječ o 600.000 kuna. Što je dokaz kako se bezočno operiralo lažima, kako bi se stvorila atmosfera u kojoj će današnja odluka biti pozdravljena. Ured se kao institucija, naime, želi održati, kako bi bio na raspolaganju nekome tko će biti više po volji vladajućima, nego što sam to ja sa svojim čvrsto definiranim stanovištima, uključujući i borbu protiv korupcije i bezrezervnu osudu fašizma i svih pojava neofašizma i povijesnog revizionizma.

U svjetlu navedene svote koja, ponavljam, upadljivo odudara od onoga što se mjesecima serviralo javnosti, posve je jasno, ma što Vlada o tome govorila, da je riječ samo i isključivo o osobnom obračunu sa mnom i o demagoškom potezu. Tzv. argument kako Ured “nikada nije javno objavio učinak svoga poslovanja koji bi opravdao njegovo financiranje“, također ne stoji, jer takav izvještaj nikada nitko nije ni tražio, a da je nemoguće utvrditi koliko je, brojčano izražen, moj udio u sklapanju nekog velikog posla pri kojemu sam “otvarao vrata” hrvatskim tvrtkama, jasno je valjda i laiku. O koristi za Hrvatsku koju donosi istupanje njezinog bivšeg Predsjednika na značajnim međunarodnim skupovima, da i ne govorim.

Na kraju moram decidirano odbaciti rok koji mi Vlada daje da “dovršim svoje aktivnosti”. Moje aktivnosti u korist Republike Hrvatske završit će završetkom mojega života, a moja se uvjerenja do kraja života promijeniti neće.