Prvakinja drame osječkog HNK Mira Perić Kraljik hodala je oko garderobnog ormara i tražila što će odjenuti za promociju najnovije knjige pjesama ‘Sumrak ega’. Uvijek se do sada odijevala lepršavo, veselo, seksi, a sada.. Kako se sada osjeća?.. Pogledala se u ogledalo. Dlanom je dotaknula glavu na kojoj su bile kratke paperjaste vlasi kose koja je tek počela nicati nakon šest kemoterapija. Lice bez šminke polako je gubilo sivu boju koju je poprimilo uslijed liječenja, a u velikim smeđim očima se nazirao stari sjaj. Oporavlja se, ali duboko u njoj još je strah... Snažno je otresla glavom kao da odbacuje negativne misli koje su je toliko puta obuzimale proteklih mjeseci. Danas je dobar dan. Osmjehnula se i iz ormara izvukla odjeću u bojama.
- Književnost me privlačila još u osnovnoj školi. Pisala sam ljubavne pjesme i učiteljica ih je slala na natječaje. Jednu je glumac Fabijan Šovagović proglasio najboljom. Roditelji su se nadali da ću književnost odabrati kao posao, no još kao dijete bila sam buntovna. Tada se u Osijeku otvorilo područno odjeljenje glumačke škole Zagrebačke akademije i poprilično iznenada odlučila sam se na to. Roditelji, dragi, radišni ljudi, nisu to baš prihvatili. Jedino sestra me je podržavala cijelim putem. Ona je bila moj pokretač i podrška, dok nije umrla. Sada je jedna od velikih rana, priča svoju životnu priču 51-godišnja glumica i majka dvoje djece.