'Idemo na kavu poslije predavanja?'
'Ne mogu, moram učiti.'
Moram učiti malo sutra. Ali stvarno sutra. Nemam za kavu jer ta kava nikad nije samo kava. Rasprava krene, a ne možeš sjediti dva sata na jednoj kavi i vodi. Iako ponekad to i radim, nije mi baš ugodno. Želim popiti još sok ili dva dec' mineralne (u rijetkim kafićima gdje ju još uvijek toče po dec') ili dođe frendica koja mi je zadnja dva puta platila kavu i bilo bi u redu da ovaj put ja njoj platim.
'Ma daj ajde, jedna kava i za sat vremena si doma. Imaš cijeli dan za knjigu!.'
'Stvarno ne mogu, moram ići. Drugi put.'
I moguća neugodna situacija taj dan je riješena. Pa onda zovem baku da ju pitam kako je, računajući da će me pitati treba li mi nešto sitno jer je upravo sjela penzija. I koliko god se osjećam grozno, prihvaćam, sama sebi obećavajući da je to zadnji puta da baku 'žicam' lovu i da ću sljedeći put kad dođem doma, navratiti do nje na duže od pola sata.
I krećem pješke nadajući se da će mi zimski, hladni dan pomoći da posložim neke stvari u glavi. Kako se uvijek dovedem u takvu situaciju. I tko kaže da ne mogu bolje raspolagati s onim što dobivam.
Osim lijenosti, ništa me drugo ne može spriječiti da uvedem malo samokontrole kako bi poboljšala život. Biti student danas, kad se nude brojne mogućnosti zarade, ali i popusti, potpuno je drugačije nego nekad.
Mogućnosti su neograničene, samo treba sve istražiti. Zašto bi išla baš na svaki koncert gdje me zovu i onda cijelu večer jedva čekala da završi i da se mogu zaogrnuti najdražom dekicom i utonuti u carstvo snova. Ako nešto želiš, onda to napravi. A ako ne želiš, ne daj se nagovoriti. Taj koncert će ti onda ostati samo kao podsjetnik kako si zbog njega sljedećih tjedan dana pila kavu iz automata. Bez mlijeka. I bez društva. Kao meni danas.
Bar se studentima nude brojni poslovi preko studentskog servisa. Poslovi koji ne moraju biti puno radno vrijeme i poslodavci su dosta fleksibilni što se toga tiče. Potraga za studentima na tržištu sve je veća. Dečkima je možda i lakše zaraditi neku lovu jer uvijek mogu prihvatiti poslove selidbe i druge fizičke poslove koji nose dobru satnicu. Curama se pak više nude administrativni poslovi. Nude se i poslovi u budućoj struci, pa čak i plaćene prakse.
U Americi je primjerice ustaljena praksa da studenti rade. I ne samo studenti, već i učenici srednjih škola rade u kafićima, dućanima, robnim kućama... Obrazovanje je puno skuplje i vraćaju se dugovi za studentske kredite godinama. Kod nas još nije došlo do te razine, i ako se potrudite, možete u roku završiti fakultet i usput raditi, čak i stavljajući nešto sa strane.
Prije nekoliko tjedana nastala je velika halabuka oko oporezivanja studenata. Evo u čemu je stvar....Nije sve tako crno kako se činilo na početku. Ukratko: na mjesečne iznose do 5.050,00 kuna neće se obračunavati porez na dohodak, što znači da godišnje možemo zaraditi 60.600 kuna.
Tko kaže da ne mogu iskoristiti brojne pogodnosti koje se nude kako bi bolje raspolagala svojim vremenom, ali i novcem. Nitko! I od danas ću tako i raditi. Dobro, možda ne od danas. Ali od sljedećeg ponedjeljka da. I tko kaže da neću?
Živjeli studenti!