"Moje mjesto pod suncem", program socijalnog uključivanja namijenjen djeci i roditeljima iz obitelji koje žive u lošijim socijalnim i ekonomskim uvjetima udruge CeKaDe iz Rijeke, u posljednjim je mjesecima istoimene donatorske kampanje za uređenje i opremanje prostora za rad s djecom ispod ruba siromaštva. Mnogo se posljednjih mjeseci pisalo i o kampanji i o slikovnici koju su u sklopu kampanje osmisle poznate književnice Slavenka Drakulić i Rujana Jeger te dizajner Mirko Ilić. Mnoge su se poznate osobe pridružile podršci, i u javnom prostoru stvoren je dojam prave magije solidarnosti.

Međutim, novi prostor na Pećinama bit će tek šlag na torti koju program "Moje mjesto pod suncem" slaže već godinama, a koja znači mnogo više od niza organiziranih programa i broja korisnika koji su kroz njih prošli - za neke, kao što su naše sugovornice, znači trajne prijateljske odnose.
Volonterka Snežana (29), inače strukom informatičarka, i 18-godišnja korisnica programa M. (željela je ostati anonimna) upravo su primjer magije programa Moje mjesto pod suncem. Dapače, odnos M. i Snežane udrugu CeKaDe potakao je na kreiranje programa socijalnog mentoriranja, koji financira Fond za aktivno građanstvo.

Foto: cekade Brojni programi za korisnike

Snežana je za "Moje mjesto pod suncem" počela volontirati prije kojih šest godina. M. je korisnica njihovih programa posljednjih pet godina. U međuvremenu, iako generacijski nešto razdvojene, njih dvije odnos mentorica - učenica zamijenile su prijateljstvom.
Uvodno valja pojasniti da program "Moje mjesto pod suncem" pruža sustavnu razvojnu podršku u stjecanju znanja i vještina te djeci koje žive u lošijim socijalnim i ekonomskim uvjetima omogućava sudjelovanje u aktivnostima koje bi im inače bile nedostupne. Trenutno kontinuirano rade s 50 djece u riziku od siromaštva i marginalizacije u dobi od 6 do 16 godina, kao i s njihovim roditeljima. Rade to kroz različite aktivnosti i događanja prema interesima i mogućnostima djece. Tu su programi individualne pomoći u učenju svih školskih predmeta, radionica građanskog odgoja, radionica šivanja, informatička, kreativna, kulinarska, plesna, glazbena, ekološka i astronomska radionica. Organiziraju i psihološki rad s djecom i njihovim obiteljima te brojne izvanškolske aktivnosti: druženja, izlete, posjete muzejima, kinima, kazalištima, odlaske na utakmice...

'Vidjela sam sebe u svojoj učenici'

- Volonterski sam se u programe CeKaDe-a uključila jer sam slučajno na Facebooku vidjela članak. Na početku sam vodila radionice informatike, a u međuvremenu se pojavila potreba i za matematikom, pa sam dvije godine paralelno vodila obje. Danas sam 'samo na matematici - kaže nam Snežana. Koliko je to posla? Po prilici dva do tri sata tjedno.

- Uglavnom, kad sam vidjela oglas, a bilo je to pred kraj mog studija informatike, učinilo mi se da će iskustvo vođenja radionica biti za mene odlično. Nakon što sam proučila čime se udruga bavi, sve mi je to bilo jako blisko zbog rada s djecom, jer jedna je od mojih želja bila predavati u školi i raditi s djecom. Mogu reći da mi volontiranje u potpunosti nadopunjuje dio potrebe da nekog poučavam odnosno da radim s djecom, a i neka je vrsta nadopune mom stalnom poslu. Kad sam upoznala M., na neki sam način u njoj vidjela sebe u njenim godinama. I ja sam bila povučena i zatvorena, a i neke aktivnosti koje ona voli meni su bile bliske. Krenule smo s instrukcijama iz matematike, prvo u knjižnici jer u prostorima CeKaDe-a često nije bilo mjesta, a onda smo shvatile da smo susjede pa je M. na instrukcije počela dolaziti k meni. Osim što smo postale bliske, nekom kao što je M. mislim da je sve to postalo mnogo više od samog učenja. Meni je svakako postalo više od volontiranja - kaže Snežana.

'Jako sam napredovala otkako sam u ovome programu'

M., koja je u međuvremenu završila srednju frizerku školu, u CeKaDe prvi je put došla u 7. razredu osnovne škole. Imala je neke poteškoće s matematikom, mama je saznala za program i prijavila ju.

- U početku sam išla na sve aktivnosti: kulinarstvo, kreativno izražavanje, šivanje, crtanje, na ekološku radionicu... Kasnije sam se preorijentirala samo na matematiku. Ocjenu sam apsolutno podigla - Snežana i ja radile smo i prije i poslije ispita, pomagala mi je i sa zadaćama... Otkad sam ju upoznala pomagala mi je dakle kroz cijelo školovanje - kaže nam M.

Foto: Ivan Vranjic
O važnosti postojanja programa "Moje mjesto pod suncem" Snežana naglašava:

- S obzirom na to da sam ovdje već šestu godinu, posebno me veseli što vidim velik napredak. Događaju se nove stvari, radi se na individualnom pristupu djetetu, stalno se uvode nove aktivnosti, a evo, sad se uskoro otvara i novi prostor. Sve me to snažno motivira. Novi prostor mnogo će pomoći u radu: mislim da će olakšati učenje jer ovdje na raspolaganju imamo tek dvije prostorije, i ako je istovremeno prisutno više djece i volontera, rad je otežan.

I M. se slaže da CeKaDe odrađuje važan posao: "Ova udruga jako pomaže; ako si netko tko si to ne može omogućiti, super je oni mogu za nas".