Veza među ljudima jača je i od najčvršćeg užeta. O tome doslovno ovisi život. Tako bi se mogao zaključiti naš razgovor s Borislavom Alerajem (74), umirovljenim epidemiologom, bivšim pročelnikom Hrvatske gorske službe spašavanja, instruktorom i jednim od njezinih najstarijih aktivnih članova s ukupno 53 godine spašavateljskog staža.
POGLEDAJTE VIDEO
Uoči 70 obljetnice službenog postojanja te grupe hrabrih volontera, koji su živote posvetili nesebičnom pomaganju drugima, sa spašavateljem smo se našli u zagrebačkoj park-šumi Jelenovac.
Kaže, živi u blizini i uvjeren je da ljepšeg nema u čitavom gradu. Teško je bilo kontrirati s obzirom na to da je u svojoj karijeri prošao svaku uzvisinu u glavnom gradu i, dakako, okolici.
- Prvo sam se počeo baviti alpinizmom u sklopu Planinarskog društva Sveučilišta Velebit. Nakon nekog vremena stariji su me predložili za člana gorske službe spašavanja, i tu sam se rascvao od sreće. Naime, da bi postali član moraju vas predložiti dvojica iskusnih spašavatelja - ispričao nam je naš sugovornik.
Dodao je da je GSS tada bio još mlad, s niti 20 godina postojanja, osnovan je 4. siječnja 1950. kao Gorska služba spašavanja Planinarskog saveza Hrvatske (GSS PSH), danas pod imenom Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS).
- Centar aktivnosti bio je u Zagrebu gdje su se okupili tada najjači penjači. Prvi pročelnik novoosnovane Službe bio je Edvin Rakoš, a uz njega su pri osnutku, u prvoj spašavateljskoj ekipi bili zagrebački alpinisti Slavo Brezovečki, Zvone Blažina, Josip Mesarić, Mirko Zgaga, Ivo Gropuzzo, Ninoslav Kučan i Krešo Mihaljević – Pauk. Pokrivali su cijelu Hrvatsku. Služba se s vremenom širila kako su potrebe rasle – prisjetio se Aleraj.
- Baš zbog tih osobina naš spašavateljski posao uspijeva. Mi moramo nekome toliko vjerovati da se objesite na uže koje je postavio ili da se netko veže za vas. Ta povezanost je tajna uspjeha. Naravno, uz to ide temeljito školovanje te odgoj. Ima puno ljudi koji žele pomoći, no tu se mora razviti poseban refleks da kad netko kaže „idemo u akciju“, da se ode i da se zadrži ta želja. To ide do toga da je čovjek spreman otići s vlastite svadbe jer mora nekom spasiti život - kaže Aleraj.
S kolegama iz škole organizirao se i nosili su na leđima ljude koji su zapeli. GSS je tada spasio ukupno 132 ljudi i psa Đonija. S kolegama je odradio puno spašavateljskih akcija.
- Mi spašavatelji smo svjesni i da postoje opasnosti za nas, ali uvijek se odazivamo u pomoć - zaključio je Aleraj.
I jučer spasili mladića koji je ostao zaglavljen u stijenama
Pročelnika makarskog HGSS-a, Ante Kukavice, rekao je kako su dvoje mladića i dvije djevojke jučer krenuli prema vrhu Biokova.
- Jedan mladić zapeo među stijenama te ostao visiti 45 metara iznad staze - ispričao je Kukavica. Madić se nakon poziva u pomoć uspio odglaviti, a spasioci su ga telefonom navigirali da dođe do sigurnog dijela gdje su ga čekali.