Turska je u ponedjeljak, nakon više od dvije godine stanke, otvorila jedno pregovaračko poglavlje u pristupnim pregovorima s Europskom unijom.

Na međuvladinoj konferenciji o pristupanju na ministarskoj razini, Turska je otvorila pregovore u poglavlju 17. Ekonomska i monetarna politika.

Turska je predala zahtjev za članstvo u Europskoj uniji 1987. godine, status kandidata dobila je tek krajem 1999. godine, a počela je pregovore u istoj noći kad i Hrvatska između 3. i 4. listopada 2005. 

Do sada je otvorila pregovore u 15 pregovaračkih poglavlja, a zatvorila samo u jednom - Znanosti i istraživanje. 

Mnogo je razloga zašto se odugovlačilo s prihvaćanjem Turske u veliku europsku obitelj, no danas mnoge europske zemlje žele da se ona što prije približi članstvu. Smatra se da bi se mogao vrlo dobro kapitalizirati njezin brzi gospodarski rast i sve veći utjecaj na Bliskom istoku. No i dalje vlada strah i nervoza jer bi tako granica EU došla pred Siriju, Irak i Iran.

Države članice Europske unije ne gledaju na Tursku kao na europsku državu, s obzirom na to da se najveći dio njene površine nalazi na azijskom kontinentu. Također, tu je problem i očajnog stanja demokracije i ljudskih prava u Turskoj kao i nezanemariva prijetnja radikalnog islamizma.

Članice EU ne žele da ih preplavi jeftina turska roba

Naime, ukoliko bi Turska postala članica ona bi po broju stanovnika predstavljala drugu najveću zemlju u Europskoj uniji. U roku od nekoliko godina vjerojatno bi pretekla Njemačku, čime bi ostvarila da kao muslimanska zemlja ima većinu u Europskom parlamentu. Države članice ipak EU smatraju kršćanskim klubom, a ona bi tako postala država koja ima najveći utjecaj u usmjeravanju i definiranju politike Unije. 

Zatim, tu su i ekonomski razlozi. Premda se ekonomija u Turskoj razvija mnogo brže od prosjeka EU, Turska i dalje zaostaje u drugim oblastima u odnosu na zemlje Unije, kao što su nezaposlenost, budžetski deficit i vanjski dugovi. Također, određeni broj europskih država boji se radne snage koje ima dosta više i jeftinija je. Strahuju od mogućnosti da njihovo tržište preplavi turska roba, uglavnom poljoprivredni proizvodi koji su dosta jeftiniji, a kvalitetniji u odnosu na europske konkurentske proizvode.

Problem je i vanjska politika. Spor sa Grčkom i Armenijom. Grčka stavlja veto na članstvo Turske zbog njenog stava po pitanju Cipra.  Naime, sjeverni dio je pod kontrolom ciparskih Turaka i njihovu samoproglašenu državu ne priznaje nitko osim Ankare. U EU su ranije vrlo često kritizirali autoritarni način vladavine turskog predsjednika Tayyipa Erdogana koji se ponaša kao moderni sultan, ali je u posljednje vrijeme uočljivo izbjegavanje kritičnih tonova prema Turskoj. Što nije uopće čudno jer bi vrlo lako Ankara mogla držati ključeve Schengena.

Turska postala važna zbog izbjegličke krize

Naime, Turska će pomoći Europskoj uniji u rješavanju migrantske krize koja je dovela u pitanje budućnost putovanja unutar EU bez putovnica, u zamjenu za financijska sredstva i oživljavanje pregovora o pristupanju Ankare Uniji, navodi se u nacrtu zaključaka s nedavno održanog summita EU-Turska.

Turska će dobiti 3 milijarde dolara početne pomoći za zbrinjavanje izbjeglica na svom teritoriju. Dobar dio članica EU, među njima i najveća Njemačka, protivi se turskom članstvu i umjesto članstva nude privilegirano partnerstvo. No ipak, poglavlja u pregovorima o pristupanju počinju se otvarati. Sredinom prosinca ove godine otvoreni su pregovori u poglavlju Ekonomska i monetarna politika.

U listopadu 2016. planiraju se ukinuti vize Turcima koji putuju u EU.