Seget je nekad bio u sastavu općine Trogir, no ima više od četvrt stoljeća da je pitoreskno mjesto zapadno od grada na listi UNESCO-a postalo zasebna općina – jednako dugo je na čelu općine koja se prostire daleko u zaleđe Vinko Zulim, član HDZ-a koji je samo prošle godine na reprezentaciju potrošio preko 170 tisuća kuna. Konkretno, na “iće i piće”, a točne iznose i lokacije gdje je načelnik Zulim općinskim novcem plaćao obroke donio je Index.
Napravili smo reporterski “đir” po Segetu, pokušavajući doznati nešto više o navikama karizmatičnog načelnika. Zulima na žalost nismo dobili, iako nas je baš zanimao menu te vinska karta (kao i broj “uzvanika”, jer razlika je ručati za četiri-pet tisuća kuna u intimnom društvu ili među brojnijom skupinom istomišljenika) u nekoj od desetaka prigoda u lokalnim restoranima.
Manjak lokal-patriotizma načelniku Zulimu se apsolutno ne može zamjeriti: (gotovo) sve općinske novce ostavljao je u blagajnama restorana na području Segeta! Dapače, dva restorana koja je najčešće pohodio su od zgrade Općine udaljeni par stotina metara. Dok je “Barba” u ponedjeljak bio zatvoren, “Frankie” je radio no gazda je u Zagrebu. Iako smo ostavili kontakt, djelatnici su iskazali sumnju u povratnu informaciju, ipak je gost svetinja.
Unatoč vrhunskoj lokaciji uz more, u starom mistu, usporenim ritmom bez gostiju. Što se ne može uzeti za zlo, sezona je završila, a ni ponedjeljak nije neki dan od gošćenja. Plus, načelnik Zulim je bio na sastanku u Splitu pa ni s te strane nije mogla stići “pomoć”. Tajnica načelnika nije mogla ili znala otkriti o kakvom je sastanku riječ, tek da se Zulim neće vraćati na radno mjesto. Valjda nije bilo u pitanju “pranje” stranačkih šefova zbog prekomjernog trošenja proračunskog novca...
Jer to ne bi trebao biti posebni problem, Općina Seget ima proračun od oko 60-ak milijuna kuna! Nekad je poljoprivreda bila glavna, odavno je turizam preuzeo primat, vidi se to po brojnim apartmanima i restoranima. U onima koje je birao načelnik Zulim, treba se potruditi “natući” iznose od par tisuća kuna po izlasku. Naravno, sve ovisi o odabiru tog dana: oborita riba ili školjke koštaju cca 400-tinjak kuna, dok je meso pa makar i ono najcjenjenije, upola jeftinije. Zato se na piću račun lako može “podebljati”, 300-tinjak kuna za bocu nekog boljeg vina je teški prosjek.
U restoranu u Seget Vranjici, također omiljenoj destinaciji načelnika, bili smo nešto uspješniji.
- Naravno da prepoznam načelnika kada dođe kod nas, no ni u kom slučaju ne mogu komentirati s kim je došao ili što je naručio... Moj je gost i dok plaća račune nema nikakvih problema - doznali smo u restoranu Astoria.
U mjestu, usporenom kao i među ugostiteljima, ne žele puno govoriti o načelniku. O potrošnji proračunskog, dakle njihovog, novca u restoranima komentiraju samo kako bi sve eventualne nezakonitosti ili zloupotrebe trebale utvrditi druge državne službe, nije na ugostiteljima da odbijaju dobru mušteriju. Kažu i kako su, unatoč turizmu, iz dosta kuća mladi otišli izvan RH u potrazi za poslom, unatoč diplomama magistra strojarstva ili elektrotehnike primjerice.