Bili smo dio velikog društva koje je povezivala zajednička ljubav prema motorima. Zvali smo se RV, kao Rokeri Vinkovaca, sadašnji Moto klub Vinkovci, u kojemu danas više nema mnogo njih. Neki su poginuli u ratu, umrli, odselili se. Mi koji smo ostali još se družimo, prisjećamo starih vremena i često pričamo baš o našem prijatelju Mladenu Čupiću Hašu, ispričao nam je 2019. Vinkovčanin Nenad Barinić Neno (47). On je umirovljeni policajac, crtač policijskih fotorobota, ali i stripaš, ilustrator i dizajner.
POGLEDAJTE VIDEO
'Moj najbolji prijatelj Haš još i danas živi u mom stripu koji sam napravio njemu u spomen'
Mladen Čupić, svima znan po nadimku Haš, bio je njegov najbolji prijatelj. Kao dragovoljac nestao je u Vukovaru. Ranjenog su ga odveli iz vukovarske bolnice i od tada mu se gubi svaki trag. Oca Marka izgubio je još kao dijete, a majka Anica do svog se kraja nadala da će pronaći sina. Nažalost, nije ga pronašla. Osim Nenada, koji se posvetio traganju za prijateljem i napravio nešto što bi malo tko učinio za nekog bližnjega, Mladena traži njegova teško bolesna sestra. O bratu joj je vrlo teško govoriti, posebice nakon svih onih nadanja i razočaranja koja prolazi svaka obitelj koja traga za svojim članom nestalim tijekom Domovinskog rata.
- Kada je izbio rat, Mladen je imao 24 godine. Često smo se nalazili u gradu, popili pivo i provozali se motorom. Zajedno smo prošli puno smiješnih, ali i opasnih situacija. Bio mi je najbolji prijatelj. Neposredno prije rata Mladen je radio na željeznici, a ja blizu kolodvora. Svakodnevno smo se viđali po nekoliko puta. Kad su počela nacionalna previranja, pripreme za rat, često smo o tome razgovarali. Mladen je uvijek govorio da će se uključiti u obranu. Svaki od nas prijavio se u svoju mjesnu zajednicu. On je postao dragovoljac ZNG i jednog dana mi je rekao: 'Glavonjo, vidi šta imam'. Maknuo je deku sa svoga kauča, a ispod je ležala automatska puška i borbeni komplet. Rekao je kratko: 'Ja sam svoje oružje dobio'.
Više nismo razgovarali o motorima i glazbi već o politici, ratu, tko je čiji. Podijelilo nam se društvo. Svi su se pripremili za rat. Nismo mislili da će rat biti takav -prisjeća se tih godina Nenad Barinić, koji je, posve slučajno, u ratu završio na vinkovačkoj crti razdvajanja. A Haš je otišao u Vukovar onako kako ga se svi iz društva sjećaju - u crnim samt levisicama, koje je volio nositi, Ramones majici i crnom puloveru koji su zvali 'vječni pulover' jer ga je stalno nosio. Imao je prsluk sašiven od šatorskoga krila, ali i svoj jeans prsluk s natpisom 'RV' i 'Ramones'. Pokupio je sve ono najdraže što je imao, pa i krunicu na kojoj su falila dva zrna.
-Haš se nalazio na položaju koji je 2. studenog snažno napao zloglasni odred Leva Supoderica. Bio je sa Senčićem te Mirom i Zvonkom Balogom. Prvo je ranjen Senčić. Haš mu je krenuo pomoći i metak ga je pogodio u lice. Njima je u pomoć krenuo Zvonko pa je i on ranjen. Iako ranjeni, Miro, Zvonko i Ivan mogli su hodati i jedva su izvukli Haša, koji je bio bez svijesti. Stavili su ga u deku i starom prugom vukli ga sve do bolnice - niže Barinić. Po dolasku JNA u bolnicu Mladena su s ostalim ranjenicima odvezli u nepoznatom smjeru. Na popisu je žrtava Ovčare, ali njegova tijela nema nigdje. Ni sestra niti majka nisu ga nikad ni po čemu identificirale niti je DNK analizom potvrđeno da je bio tamo.
- - U nekim pričama za koje mislim da su utemeljene spominju se tri grupe ranjenika koje su dovezli u Negoslavce. Tamo je bila komanda Novosadskoga korpusa i major Šljivančanin. Ljude iz tih grupa u tri dana su odvozili u polja između Negoslavaca i Ovčare i tamo ih sve ubili. Njihova tijela nisu našli, no imamo potvrdu nekih imena ranjenika koji su tad tamo viđeni. U toj grupi bio je i Mladen. Vjerujem da su odvajali pripadnike aktivne garde, HOS-a, strane dragovoljce i one koji su Vukovar došli braniti iz drugih krajeva. Odabrali su ih za likvidaciju, a osobno mislim da su i Mladena tamo likvidirali - kaže Nenad. Prijateljevu povratku nadao se do zadnje razmjene zarobljenika. Tek kad je shvatio da ga nema, počeo ga je intenzivnije tražiti. Ta potraga pretvorila se u dokumentarni strip koji je, njemu u spomen, nacrtao.
-Sve što sam tih godina saznao odlučio sam pretočiti u strip. Zamišljen je kao počast mom prijatelju i nešto što će ostati u knjižnicama i kad ne bude nikoga od nas, da ostane priča o Hašu. Pune dvije godine sam samo crtao. Prije toga sam proučavao građu, fotografije, mjesta, opise. Strip je tako posve vjerno pokazao neke događaje u Vukovaru. Sam sam sve radio; i scenarij i crtanje. Oko dokumentarističkog dijela pomogli su mi Haševi suborci. Svi smo zajedno sakupljali fotografije, kojih imamo jako malo. Sve likove u stripu nacrtao sam vjerno, portretno, onako kako su tada izgledali. Čak i portreti zločinaca. Korištene su autentične lokacije, sjećanja boraca. Vjerno sam prenio i Haševo ranjavanje, boravak u bolnici, čak i egzekuciju na Ovčari. Strip je upravo zbog toga jako dobro primljen među dragovoljcima, našim prijateljima jer se mnogi u njemu mogu prepoznati, vidjeti. Ovaj strip album je ispričao priču o RV-u, dečkima u poderanim riflama na koje nitko nije obraćao pažnju a koji su uzeli puške, otišli i nestali. Haš je glavni junak-prepričava radnju stripa autor Nenad Barinić.