Tuđman se pojavio ‘80-ih u emigraciji i motao se cijelo vrijeme po Kanadi i Torontu, tvrdi srpski udbaš Božidar Spasić i nastavlja:
- Ondje je upoznao Gojka Šuška koji je vodio prodavaonicu pečenih pilića, a postao je ministar obrane u Tuđmanovoj vladi. To je samo znak da je iza Hrvata stajala američka obavještajna služba. Tuđmana smo smatrali šarlatanom i budaletinom. Nismo ga smatrali opasnim inače bi ga već likvidirali. Na jednom susretu Hrvata u Stuttgartu, ja sam osobno donio odluku o napadu na skup kako bi ih sve zaplašio. Nisam tražio ničije odobrenje. Cilj je bio postaviti jedan automobil bombu koji bi razorio sve ostale automobile. U posljednji sam tren od toga odustao kad sam vidio kako ondje govore političari iz Centralnog komiteta Hrvatske, Ivica Račan i ostali. Shvatio sam da je gotovo kad je došlo naređenje da se ukine mjera nadzora nad 150 ljudi iz emigracije i da im se dopusti dolazak u zemlju. Tad se raspala Jugoslavija...
Nikola Štedul, hrvatski emigrant, kaže:
- Udbaši su u prevratnim okolnostima morali pronaći nekoga koga će podržati, a taj je morao biti pobjednik. Račan ne bi pobijedio pa su odabrali Tuđmana. Oni su njemu bili potrebni zbog putovnice. Dali su mu putovnicu koja mu je trebala za pobjedu. Bilo mu je važno da ode među iseljenike i od nas dobije potporu. Uz sve to, Tuđman je njima kao partizanski general bio prihvatljiviji nego da dođe netko iz emigracije...
Ključni je čovjek ove mirne tranzicije Josip Perković, i priča o Udbi danas se može pratiti preko njega.