Ne znam je li to od umora nakon mukotrpnog penjanja po stijenama, koje bi se svako malo odronile i igrale se našim živcima, ili od ljepote koja nas je dočekala na vrhu, ali svi smo zanijemili.
Na oko 1100 metara nadmorske visine goranska tisa uzdizala se pred nama oko šest metara u zrak. Svi smo instinktivno pružili ruku prema njoj želeći dodirnuti nešto toliko staro, nevjerojatnih 2000 godina. Iako je šuplja i trula iznutra, najvjerojatnije zbog groma koji ju je u davnoj prošlosti pogodio, još izaziva strahopoštovanje.
- Možda upravo zbog toga što se unatoč svemu što je proživjela i danas drži, ne možete a da joj se ne divite. Pogledajte, krošnja joj je na zdravoj strani puna grana i iglica. Zrači posebnom energijom i, kad sam pored nje, osjećam spokoj - rekao je Marko Perković, revirnik šumarije Mrkopalj, koji skrbi o tisi i općenito o očuvanju vegetacije na tom području. Tisa je vrlo rijetka i zaštićena vrsta, a unatoč tomu neki je lovci koriste za izradu daščica za trofeje rogate divljači. Upravo se zato njezina lokacija drži u tajnosti i jedni smo od rijetkih koji su je imali priliku vidjeti uživo u predjelu mrkopaljske Široke drage. Isplatilo se. Promjer debla ovog najstarijeg “stanovnika” Primorsko-goranske županije je osamdesetak centimetara. Marko je objasnio i kako se starost drveća mjeri po godovima, pri čemu je po centimetru tise obično 47 godova.
- Ako uzmemo da je polumjer drveta 41 centimetar i to pomnožimo s 47 godina starosti po godu tise, dobijemo da je starost ovog drveta otprilike 2000 godina. Ali ona već godinama ne raste u debljinu. Zapravo, prilično sam siguran da ovako kako sad izgleda stoji već tisuću godina – otkrio je Marko. Dodao je kako je svaki dio tise otrovan, osim njenog crvenog mesnatog ploda arilusa.
- Kad bi, primjerice, čovjek pojeo stotinjak iglica s grana, umro bi od trovanja - objasnio je revirnik. Dodao je i da su goransku tisu otkrili 1. lipnja 1999. mrkopaljski šumari, a njenom su se poviješću pozabavili mjesni učitelj Stanislav Horaček i umirovljeni inženjer šumarstva Alojzije Frković.
- Prije je bilo puno više tise, čak su i neki šumski predjeli nazvani po njoj, pa tako, primjerice, postoji Tisovac. No ljudi su je puno koristili zbog visoke kvalitete, pogotovo lovci kako bi izložili lovačke trofeje jer je u presjeku jako atraktivna izgleda, odnsono prelijepe crvenkaste boje. Zbog masovnog iskorištavanja danas je u šumama ima vrlo malo. Više ni ne postoje cijele šume tise nego samo pojedini primjerci. Zato je tisa danas zaštićena vrsta. Lokacija ovog prastarog stabla većini ljudi nije nepoznata, ali to je u neku ruku najbolji vid zaštite – smatra Marko.
Svako proljeće nakon što se otopi snijeg, on obavezno odlazi do tise unatoč stjenovitom terenu koji mora proći da bi došao do nje. Kad bi joj se nešto dogodilo, naveo je, za njega bi, kao i za sve zaljubljenike u prirodu i šume, to bilo vrlo tužno jer je tisa jedinstven primjerak i ne postoji drugo takvo drvo. Iako kod nas postoji nekoliko maslina koje bi mogle biti nekoliko godina starije, tisa je ipak najstarije autohtono drvo s ovih prostora.
- Fascinantna je i teško je predvidjeti koliko bi još mogla živjeti, ali mislim da bi ona tu mogla biti još nekoliko stotina godina. Prilično sam siguran da će nas sve nadživjeti – zaključio je Marko.
Što se dogodilo prije 2000 godina
Na svijetu je živjelo 160 mil. ljudi. Danas ih je 7,5 milijardi
Najveći grad na svijetu bio je Rim s oko milijun stanovnika
Koloseum u Rimu nije postojao. Sagrađen je 80. godine
Područje Hrvatske bilo je podijeljeno na Panoniju i Dalmaciju
Na području zapadne Europe još su živjeli lavovi
Publije Ovidije Nazon napisao je ‘Metamorfoze’
U Kini je izumljen revolocionaran alat - karijola!
Prosječan životni vijek muškaraca bio je 45 godina