Iako su znanstvenici nedavno otkrili da Veneciju od zle sudbine potonuća može spasiti ulje nalik na dresing za salatu, takozvani “pametni salatni dresing”, u pomoć tom gradu na kanalima ipak dolaze ozbiljnija rješenja nas, Hrvata. I to već drugi put. Naime, još su Mlečani u razdoblju svoje najveće ekspanzije doplovljavali do naših obala, sjekli velebitske šume te ih odvozili do svojih muljevitih laguna.
Venecija tako već stotinama godina leži na velebitskim hrastovim deblima, a kada je u novije vrijeme, točnije poslije 1966. godine došlo do jedne od najdramatičnijih poplava- more se izlilo na sve trgove te je Trg svetog Marka bio posve poplavljen - u pomoć opet dolaze Hrvati, odnosno splitski oceanograf dr. Miroslav Gačić. Od 2000. do 2006. godine bio je na čelu ekipe koja je mjerila morske struje u kanalima između venecijanske lagune i otvorenog mora.
Upravo su ta mjerenja bila važna da se što učinkovitije prognozira dolazak visoke vode i na vrijeme spuste brane koje bi smanjile mogućnost poplava u Veneciji. Zapravo je dr. Gačić prokrčio put za dolazak treće pomoći iz Hrvatske, odnosno tisuću radnika iz splitskog škvera Brodosplit koji bi u iduće dvije godine trebali podići branu.
I dok su Mlečani tada, naravno, bez natječaja eksploatirali naše šume, splitski škver morao se natjecati.
U velikoj konkurenciji drugih tvrtki pobijedio je na natječaju te bi uskoro tih tisuću radnika trebalo raditi na gradnji 21 čeličnih vrata koja će biti instalirana na morskom prolazu Malamocco, središnjem od triju prolaza što kroz venecijansku lagunu vodi prema Veneciji. Cijelokupni projekt nosi naziv “Mose”, odnosno “Mojsije”, pa su neki taj naziv prenijeli i na vlasnika splitskog škvera, Tomislava Debeljaka.