Moja je kalvarija započela u vrijeme Domovinskog rata. Tada mi se obitelj počela raspadati i sve je krenulo nizbrdo, kaže Pavao Peroković (48) koji posljednje dvije godine živi u skučenom, hladnom i mračnom prostoru iznad grobnica na riječkom groblju Kozala.

Bez ikakvih prihoda ostao je 2009. godine kada je završio u prihvatilištu za beskućnike. Ondje je bio nepuna tri mjeseca jer više od toga propisi zabranjuju. Na groblju ga svaki dan posjećuje Mario Vlaše (58), s kojim je bio na ratištu.

- Ljudi su mi donijeli kauč, nešto tople odjeće i pokrivače. Na tome sam im zahvalan. Hranim se u Crvenom križu, a i Mario mi svaki dan nosi topli obrok. Na mjesec primam 500 kuna socijalne pomoći - dodaje ovaj branitelj koji boluje od epilepsije, liječeni je alkoholičar i privremeno nesposoban za rad.

Iako spava iznad grobnica, mrtvih duša se, kaže, ne boji, ali strahuje od zime koja dolazi. Kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata Pavao je ostvario pravo na privremenu opskrbninu u iznosu od 1097,58 kuna (za razdoblje od veljače do prosinca 2011. godine). No kako nema adresu trajnog prebivališta, taj mu se novac ne isplaćuje.

U Andrijaševcima, odakle je rodom, ima majku, brata i dvije seste. Oni, kaže, ne znaju za njegovu situaciju, a ni on ih time ne želi opterećivati.

Strahuje da ne propadne

Pod iznad grobnica na kojemu spava je, kaže, vrlo slab i strahuje da ne propadne među mrtvace. Najveća želja mu je dobiti topli dom iz kojega ga nitko ne bi mogao istjerati.