Roda Malena i Klepetan podižu novi naraštaj koji broji pet ptića. Mlade rode su poprimile osobine odraslih roda i već polako u gnijezdu vježbaju krila. Početkom srpnja ptići će se, kao i njihova braća i sestre, otisnuti u nebesko plavetnilo.

Klepetan je cijeli dan u pokretu jer kako mali rastu, trebaju sve više hrane. Teško bi ispunio zadaću da mu nije Stjepana Vokića, čovjeka koji Malenu i Klepetana voli kao svoje najmilije.

- U tolikom je poslu da nema vremena paziti na svoju ‘vikendicu’, drugo gnijezdo koje je napravio na vrhu zgrade škole iz kojeg uči mlade rode letjeti. Pustio je jedan mladi par roda da se nastane. Vjerujem da je jedno od te dvije rode njihovo mlado otprije sedam godina. U suprotnom ne bi im dao ni nekoliko minuta da se zadrže u gnijezdu. Mali dobro napreduju i u odnosu na ptiće drugih roda dosta su veći. Hranimo to Klepetan i ja kako treba - kaže Stjepan Vokić, domar u mirovini, skrbnik rode Malene. Iako mu je ruka još u zavoju jer ga je Malena nedavno udarila kljunom dok je pokušavao nahraniti najslabije mladunče, Stjepan im svaki dan nosi ribu i svježu vodu.

- Dokle god se budem mogao micati, ja ću ih služiti i zimi brinuti o Malenoj. Žao mi je što se pojavila informacija kako će Malena i Klepetan ići za Njemačku. To mi ne pada na pamet. Istina je da imam dobre ljude iz Njemačke koji mi, kao i naši ljudi, pomažu koliko mogu da pokrijem sve troškove za hranu i ogrjev za zimu koji mi je potreban za Malenu. Nažalost, ima i takvih ljudi koji su počeli Malenu i Klepetana predstavljati kao svoj brend. Uvrstili su ih u svoju turističku ponudu, a nisu bili u stanju preko zime Malenoj kupiti ni kilogram hrenovki. Sumnjam da su neki na račun te dvije rode uzeli i poticaj u novcu. Molim ih sve da nas ostave na miru - kaže Stjepan koji, unatoč razočaranju, ipak nađe vremena da svima koji dođu u varoško školsko dvorište ispriča priču o ljubavi planetarno poznatih roda.