Rusi ne dolaze. Već su u Hrvatskoj i zauzeli su strateške položaje u hrvatskom gospodarstvu.

Novi Express otkriva kako se ruski kapital strateški posložio u Hrvatskoj, članici EU-a i NATO-a. Nagodba oko Agrokora je dovršena. Najveći dioničari tog 'novog Agrokora' postale su ruske banke VTB i Sberbank.

Maksim Poletajev već ranije je imenovan kao posebni izaslanik ruskog kapitala za Agrokor. Gazda je, navodno, Poletajevu i društvu predstavio 'frizirane' brojke poslovanja Agrokora. Za čitavog mandata Ante Ramljaka na čelu posrnuloga giganta prijetio je (poslovno, naravno), pokretao sudske procese, da bi nakon dolaska Fabrisa Peruška sjeo za pregovarački stol.

Sad je jasno da je barem dio Agrokora pod ruskom kontrolom - a to znači dio hrvatske poljoprivrede, odnosno hrane - Belje, Pik, a ni tržišni utjecaj Konzuma nije zanemariv. Vjerojatno najeksponiraniji Rus tog vremena bio je veleposlanik Anvar Azimov koji je dočekao da se ruske banke ne izbaci iz Agrokora.

Činilo se da je jedini cilj tog zakona micanje ruskog utjecaja iz nagodbe i raspodjela ostataka Agrokora, ali godinu dana kasnije dogovoren je povratak ruskih banaka za pregovarački stol. Rusi su i prije ulagali u Hrvatsku, isprva u turizam, što je i logično, jer naša industrija ne nudi gotovo ništa.

Primjerice, braća Aleksej i Dmitrij Ananiev su 2013. preko fonda Promsvjaz preuzeli većinski paket dionica lošinjske Jadranka grupe. Tad su braća bila teška oko 3,4 milijarde dolara. Aleksej Mordašov, vrijedan gotovo 19 milijardi dolara, vlasnik je “Đure Đakovića TEP-a” iz Slavonskog Broda.

Ruski milijarder Sergej Gljadelkin došao je u Hrvatsku 2004., premijer je bio Ivo Sanader. Prvo je preuzeo IGH, a kasnije Hidroelektru niskogradnju. Hidroelektra je bila glavni podizvođač, barem je tako pisao Poslovni dnevnik, na rekonstrukciji i dogradnji željezničke pruge Dugo Selo - Križevci, projekt vrijedan više od milijardu kuna. Ali upravo je Hidroelektra ugrozila projekt zbog kašnjenja a 85% novca pokriva EU. A oni ne vole kad se kasni.

Oksana Dvinski, pak, povučena poduzetnica ukrajinskog podrijetla prošla bi mimo svih radara javnosti da njezina bliska prijateljica Ana Šarić nije postala Karamarko, supruga šefa HDZ-a i budućeg zamjenika premijera Tomislava Karamarka. Dvinski je sjedila u upravi Titan građenja, ali i Migrita. Prvo je bračni par Karamarko letio za Helsinki na istom letu kao i Oksana, iako su govorili da je riječ o čistoj slučajnosti.

Tadašnji čelnik HDZ-a je govorio da je išao u Finsku kako bi 'fino razgovarao'. Ispostavilo se da je Karamarkova supruga jedno vrijeme bila i službena osoba za kontakte s javnošću Migritu, a ista kompanija je pregovarala o gradnji finske nuklearke, što su stopirali u EU, jer je većina ulagačkog kapitala trebala biti iz EU-a, a ne iz Rusije. Tu su još utjecajni ljudi iz energetike, predstavnici naftnih i plinskih ruskih tvrtki u Hrvatskoj. Takve tvrtke i sektore pametne države čuvaju u svojim rukama.