Ovo je najznačajnija hrvatska politička, odnosno biološko-politička smrt u zadnja dva desetljeća. Nakon nje više ništa neće biti isto; u Zagrebu sigurno a možda ni u ostatku države, jer je Milan Bandić bio stup društva, važan, katkad i presudan oslonac vlade, ideal-tip političara hrvatske tranzicije, čelni čovjek mnogih piramida moći i utjecaja. On nema ni pretke ni nasljednike, pa će iza njega, kao iza svakog karizmatika, ostati praznina i konfuzija.
Sve se nakon Tuđmana mijenjalo, samo je on ostajao - ispratio je četiri premijera: Račana, Sanadera, Jadranku Kosor i Milanovića, uvjeravao je sve oko sebe da u sedmom mandatu može ispratiti i petoga, pa na kraju otišao na šokantan način mlad, u 66-oj godini života. Još je nedavno radio face lifting, spremao se za novi izborni juriš, mjerkao reklamne panoe po Zagrebu, skupljao ekipu i tvrdio da je nepobjediv.
POGLEDAJTE VIDEO: Preminuo Milan Bandić
S njegovim odlaskom zgasnut će i stranka koja je po njemu dobila ime, Bandić Milan 365 - stranka rada i solidarnosti. Ako se odmah i ne ugasi, izvjesno je da je ne čeka blistava budućnost.
Jer, on je bio čovjek-orkestar, one man band, jedan od onih koje nitko ne može zamijeniti. Hranio je mnoga usta. Sasvim je izvjesno da se u vrhu Grada i Holdinga nakon vijesti o smrti gradonačelnika silovitom brzinom proširio osjećaj straha i neizvjesnosti.
Pokojnik je imao nadzor i zadnju riječ nad svim poslovima u Zagrebu, u Gradu i Holdingu. Odlučivao je o zaduživanjima u stotinama milijuna eura, o fontanama, o popravku rupa na ulicama, o GUP-u i gradskim golubovima, o zapošljavanjima, od pročelnika gradskih ureda do nadzornika parkinga, od žetončića i njihove rodbine do nadzornika izgradnje jedne jedine ulice.
Sad će se sve to, sav taj bandićevski karusel, po inerciji vrtjeti još neko vrijeme, do izbora, a onda cijela vojska ljudi i poduzeća mora početi razmišljati što i kako dalje bez čovjeka kojega su vidjeli kao kapetana duge plovidbe.
Karte se ponovo miješaju i mimo njegova stola. Zagrebačka izborna scena će se resetirati. Bandić je mogao privući 100-140 tisuća glasova. Što će sad biti s njima? Hoće li se svi skupiti oko HDZ-a, s kojim je bio u koaliciji?
Može li Tomislav Tomašević, kao njegov antipod, antibandić, ostati favorit dolazećih lokalnih izbora ili će se birači sad orijentirati po drugim logikama? Scena s Bandićem i bez Bandića traži posve drugačija promišljanja, prvenstveno drukčije kampanje, a potom i sve ostalo. (Da je Damir Vanđelić ušao u utrku za gradonačelnika, možda je u novoj konstelaciji mogao iskočiti kao nasljednik. Ali, kako je kazao Plenković, "nije uhvatio Kairosov čuperak".)
Idućih će dana trustovi mozgova zagrebačkih stranaka grčevito razmatrati sve moguće taktike, jer se naglo otvaraju neočekivani pravci prodora prema vrhu Zagreba. Tko će (privremeno) preuzeti grad do izbora? Vjerojatno jedna od dvije njegove zamjenice, Jelena Pavičić Vukićević ili Olja Majić.
Milan Bandić imao je, nema sumnje, jedinstvenu energiju. U najboljim danima mogao je "pojesti snijeg", krpati rupe na cestama, gacati po blatnjavim puteljcima Kozari boka, obilaziti dnevno po pet, šest, deset manifestacija. U dvadeset godina mandata raspolagao je s desetinama milijardi kuna.
U vremenima koja dolaze, vjerojatno će biti urađene precizne bilance svih tih mandata, točni podaci o tome koliko je i na koje načine zadužio Zagrepčane (a zadužio ih je jako). Skupio je bezbroj kaznenih prijava, bio je višestruki Uskokov optuženik, fajl o njegovim aferama deblji je od Rata i mira. Ipak, otišao je neporažen, neosuđivan, juridički nevin. Nije dočekao vidjeti rezultat svoga šestog mandata, iskazan glasovima građana. Šteta.
U Hrvatskoj je biologija odavno preuzela ulogu političkog suca, koji spašava neuspješne političare ispraćajući ih s trona pod egidom "o mrtvima sve najbolje", umjesto zaslužene ocjene na izborima. Ni mi ni on tako nikada nećemo saznati što su Zagrepčani na kraju mislili o svom najdugovječnijem gradonačelniku.