Profesor sam informatike pa znam koliko je bitno da se već i prvašići informatički opismenjuju. Mnoga od ove djece kod kuće nemaju računala pa se s njima u školi prvi put sretnu, a mi nemamo dovoljno da svatko od njih dobije kvalitetnu osnovnu informatičku naobrazbu. 

Ispričao nam je to Damir Mendler, ravnatelj Osnovne škole “Franje Tuđmana” iz Belog Manastira. Škola  je jedna od većih u Osječko-baranjskoj županiji, pa i Hrvatskoj. Pohađa je 534 učenika, a prije dvije godine bilo ih je čak 200 više. Učenici ostvaruju zavidne rezultate na državnim natjecanjima iz mnogih predmeta, osim informatike. Za kvalitetnu edukaciju iz tog predmeta su zakinuti jer u učionici za informatiku imaju tek nekoliko novijih računala i desetak starih čak osam godina. Nemaju ih dovoljno ni da svaki đak na svojem kompjutoru može pratiti nastavni sat. 

Kronični nedostatak novca

Prenosiva računala manjkaju i nastavnicima zbog čega se škola ne može uključiti u program e-škola. U većini učionica imaju zastarjele zelene ploče s kredom i spužvom. Svi učenici najviše vole nastavu iz engleskog jer jedino ta učionica ima “pametnu ploču”. Do prošle godine imali su problem i s velikim brojem djece, njih čak 120, koja se nisu mogla hraniti u školi jer im roditelji nisu mogli plaćati te obroke, ali to su riješili na način da su našli donatora koji toj djeci plaća prehranu. 

- Da barem imamo računala i pametne ploče ne bismo učili uz pomoć papirića koje izrezujemo i slažemo po klupama. Računala nam trebaju ne samo za informatiku, nego i za ostale predmete - rekle su nam učenice 7. i 8. razreda koje njemački jezik uče uz pomoć papirića na klupama. Prema riječima ravnatelja, škola u Belome Manastiru se već godinama bori s nedostatkom novca za osnovne potrebe i puno toga rješava uz pomoć donatora. 

- Već me je sramota pitati za nove donacije kad stalno iste ljude možemo pitati za pomoć. U Baranji je sveopća neimaština, roditelji djece ne rade, privatne tvrtke su se pogasile. U školi ponekad jedva sakupimo novac za toaletni papir, lopte i sportsku opremu za tjelesni. Iznajmljujemo i dvoranu za tjelesni, ali za male iznose pa nema neke dobiti. Najviše bi nam trebala još koja ‘pametna ploča’, da učenicima olakšamo praćenje nastave u kojoj sad puno toga moraju zapisivati. Istodobno, u školi imamo mlade nastavnike koji se želi dodatno informatički educirati i napredovati - kaže Mendler. 

Informatičko obrazovanje

Dodaje da je posebno razočaran činjenicom da njihova škola, kao ni bilo koja druga u Baranji, nije prošla na natječaju kod resornog ministarstva za dobivanje statusa e-škole. 

- Ogorčeni smo jer smo bili među prvim školama koje su aplicirale svojim planom. Ministarstvo obrazovanja nije uopće gledalo na regije kojima daje odobrenje ni na njihovu razvijenost ili veličinu. Način izvlačenja bio je kao na lotu. Da bismo bili e-škola i uveli e-dnevnike, za koje nas roditelji stalno ispituju jer bi voljeli tako pratiti školovanje svoje djece, moramo imati minimalno 20 prijenosnih računala za nastavnike. Mi imamo samo 12, manjka nam još osam. Uz to, nedostaje nam i 20 stolnih računala za učenike. Ove koje trenutačno imamo kupili smo za novac koji smo dobili aplicirajući na razne projekte. Bilo bi lijepo da svi učenici U Hrvatskoj imaju iste uvjete - kaže ravnatelj.

Djeca u Baranji trebaju imati iste uvjete za školovanje

Ravnatelj Mendler ovih dana piše svim velikim hrvatskim tvrtkama da im doniraju laptope jer ne odustaje od zamisli da učenici njegove škole budu jednako dobri te imaju jednake uvjete rada i učenja kao druga djeca u Hrvatskoj. 

- Ova djeca žive u osiromašenoj Baranji. Suočena su s nezaposlenošću, depresijom, mnogi njihovi prijatelji i susjedi sele se u druge zemlje, sve je prilično loše, pa ne mogu dopustiti da im i školovanje, koje bi im trebalo biti bitno i zanimljivo, bude jednako loše - rekao nam je Mendler.