Antonio Kutleša u radu 'Ja, hrana' prikazao je kukce koji jedu njegovo tkivo i hrane se njegovom krvlju. Rad je izložen u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika (HDLU), a nedavno je došlo i do prave drame na izložbi, donosi Jutarnji list, jer je netko otvorio terarij te su se kukci razbježali.
- Rezultat je to neželjenog događaja koji se odvio nekoliko dana nakon samog otvaranja 36. Salona mladih, u sklopu kojeg izlažem svoj rad. Naime, netko je, nije još ustanovljeno tko, prošao pokraj terarija u kojemu su se kukci nalazili i otvorio ga. Svi su se šturci potom razbježali po prostorijama HDLU-a - rekao je Kutleša.
U terariju se nalazilo oko dvije stotine buba, točnije, poljskih šturaka.
- Da su mogli prije pobjeći, pobjegli bi. Činjenica da je terarij otvoren nekoliko dana nakon otvorenja ukazuje na to da je netko to učinio namjerno. Kada su me nazvali iz HDLU-a, trebalo mi je oko pola sata da stignem jer sam bio u drugom dijelu grada. No, srećom, kustosice koje su ovdje zaposlene dobro su se snašle u toj situaciji: išle su po prostoru i šalicama ih poklapale. Hvala im. Zahvaljujući njima dio smo instalacije ipak uspjeli spasiti. Sada je rad bolje osiguran kako se ne bi događale slične situacije - dodao je.
No, dva dana nakon cijele drame kukci su opet u terarijima i hrane se umjetnikovom krvlju. Upravo taj dio da se kukci hrane njegovom krvlju je temelj njegova rada. Puno ih je pobjeglo, a i dalje ih je mnogo. Brzo se razmnožavaju, otkrio je umjetnik, koji ovim radom istražuje temu o prehrambenoj vrijednosti kukaca te njihovoj još većoj ulozi u hranidbenom procesu u budućnosti. Dodaje kako rad na ovoj instalaciji nije lagan od samog početka. Kako kaže, zanimalo ga je hoće li kukci pojesti ljudsku kožu, pa je otišao kod liječnika koji mu je odstranio dio kože.
Napravio je autoportret od krvi, pa kad poljski šturci pojedu njegov autoportret, iznova vadi krv kako ne bi ostali bez hrane.
- Krv sam oblikovao u autoportrete, u biste, u mješavini s agarom, materijalom koji je zamjena za želatinu i biljnog je podrijetla. Agar koristim kako bi moja bista čvrsto stajala. A moja je krv ovim kukcima izvor proteina i vode. Vadim krv svakih par dana za rad, više nego što sam planirao. Kulture se, naime, prebrzo razvijaju radi vlage, razvije se bijela plijesan, pa moram malo češće mijenjati krv nego što mi je drago. Krv mi uzima moja prijateljica koja je medicinska sestra. U normalnim bi uvjetima, tako sam računao, izdržala pet do šest dana, a ovako bistu pojedu za tri dana. Trebalo mi je i neko vrijeme da pronađem liječnika koji će mi odrezati dio kože radi umjetničkog rada, na kraju sam otišao kod privatnika. Kod nas je, rekao bih, slabije razvijen bioart nego u svijetu, još je u povojima - otkrio je za Jutarnji.