Evo, to je moje treće srce, kaže 71-godišnji Nedeljko Smolić iz Nove Gradiške, za prijatelje i obitelj jednostavno Mile, pokazujući torbicu ovješenu oko ramena. U torbici su kablovi i spojna pumpa koja njegovom prirodnom zamrlom srcu omogućava ritam pumpanja krvi i rad krvotoka.
POGLEDAJTE VIDEO:
POGLEDAJTE VIDEO:
- Moje prvo, ono pravo srce otkazalo je 2011.godine. Imao sam tri infarkta, nijedan nisam osjetio, ali kada su me jednu noć proboli jaki bolovi u prsima završio sam pod hitno u Zagrebu u bolnici Sv. Duh - prisjeća se Mile. Tad su mu ugradili četiri stenta. Nakon četiri dana bilo mu je bolje, no opet su počeli problemi. Još jednom je Mile završio na operacijskom stolu.
- Operacija je trajala 25 sati. Kada su me otvorili shvatili su da od mog prirodnog srca neće više biti ništa pa su mi ugradili pumpu na srce i provukli su kablove. Kada sam se probudio imao sam što i vidjeti na sebi: pet cijevi i 12 žica. Pa izgledao sam kao robot - kaže Nedeljko.
Nisu me ni zašili jer nisu znali kako će moje tijelo na sve to reagirati, kako će ta pumpa sa mojim “zamrlim” srcem funkcionirati. Bio sam tada u bolnici 4,5 mjeseca, bilo mi j sve bolje, doktori nisu mogli vjerovati da sam ja to sve tako preživio, nastavlja dalje Mile.
Svakih 15 dana iduće pola godine dolazio je u Zagreb na redovite kontrole. Američkim liječnicima koji su operaciji asistirali nije bilo jasno da je dobro i da sve “hoda kako treba”. I sve je zaista išlo normalno, a onda je uslijedio peh. Točno šest godina od te operacije pukao mu je kabel od ugrađene pumpe za opskrbu srca krvlju pa je sve morao ispočetka.
- I imao sam sreću pa sam 1.listopada 2017. dobio novo mehaničko srce. Ali u šali kažem da mi je to treće srce u životu - smije se Nediljko Mile Smolić.
Objašnjava da nova pumpa s višestruko većim brojem obrtaja pumpanja radi dobro, bez problema te da je to savršenstvo tehnike.
- Sve su me podučili i naučili kako sam njime postupati i zasad nikakvih problema nemam. Čujem da nas je sa takvom srčanom pumpom ukupno 26 u Hrvatskoj i svi su živi, hvala Bogu - priča nam Nedeljko, za kojeg brojni prijatelji, a pogotovo obitelj, sin i troje unučadi i supruga Nada u šali znaju reći da je njihov Mile medicinski fenomen.
- Bio je to za nas sve veliki šok, prisjećam se svih zajedno proživljenih šokova kada je Mili stalo prvo njegovo prirodno, pa onda i prvo mehaničko srce. Nismo se predali, živili smo i živimo sa tim, tako mora biti, vjerovali smo da će sve biti dobro i evo živi smo i zdravi. I on i mi smo sve to prihvatili kao normalno, svakodnevna briga o “trećem” srcu nije mu nikakvo oprerećenje, naviknuo se i mi, vjerujemo da će još puno godina poživjeti - kaže Milina supruga Nada (64).
Mile dodaje da su mu unučad, supruga te sin Nenad najveća životna podrška, a 12-godišnji unuk Noa često djedu kaže da mu sa tim srcem i žicama izgleda kao Robocop. Pita ga kako i kad misli umrijeti ako to mehanička pumpa za srce ima garanciju od 300 godina.
- Toliko sam se sprijateljio s liječnicima i osobljem na Svetom Duhu da se puno šalimo, pa im kažem da ću i kad budem imao 300 i više godina ovako s torbicom oko vrata dolaziti na kontrole, samo što njih neće biti. Aludiram na 300-godišnju garanciju sadašnjeg mehaničkog srca - kaže Mile.
S novim srcem, njegova dnevna rutina nije se puno promijenila u odnosu na prije. Ujutro se probudi, izvaže, izmjeri tlak i šećer. Zatim kablove skida s noćnog punjenja. Priključi baterije u torbici sa pumpom, skuha kavu, napravi doručak za suprugu i sebe.
- Onda ona meni da spisak za trgovinu, a ja sjednem u auto, navratim u sinovljev kafić na kavu, susretnem se tamo sa prijateljima i suborcima. Sjedim s njima sat, dva. Kad se vratim kući supruga skuha ručak, popodne odmaram. Nerijetko u svojoj dvorišnoj ostavi popravljam skutere koje mi prijatelj donesu na popravak. Navečer obveza i nemam, baterije mi na ovoj pumpi, inače vrijedne 140.000 kuna, traju 48 sati i ne moram ih stalno dopunjavati. Pun sam optimizma, nastojim živjeti posve normalno, bitno je ta ravnoteža da srce sluša moj organizam, a organizam srce - kaže Mile i dodaje da je po prirodi veseo te da je u životu bio “svojevrsni srećković”.
- S jednim ranjavanjem preživio sam šest godina na ratištu, kao dijete teško me je izgrizao pas, izbole su me pčele zbog čega sam dva tjedna bio skoro slijep, izboli me stršljeni, ugrizla zmija poskok. Neuništiv sam! Očito me smijeh i dobro raspoloženje drže na životu. I tako će biti do tih 300 godina, kolika je garancija ovog mog trećeg srca. Poslije nek živi tko hoće - završava Nedeljko Mile Smolić, sa čijeg lica osmijeh i šala nikako ne silaze.