U nastavku suđenja fra Šimi Nimcu i bankarici Jasmini Bilonić prvi je svjedočio fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, profesor u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju. 

Ispričao je kako je fra Šimu upoznao 2009. kada je došao u Bašku Vodu. Svidio mu se zbog njegove mladosti i entuzijazma jer je prvi nakon 40 godina pokrenuo inicijativu za obnovu Crkve sv. Nikole. Stalno je govorio o tome i imao je četiri moguća plana obnove. Vjeruje da su njegovi nadređeni znali za planove. 

U pismu mu je predložio načine financiranja, a kao posljednju opciju spomenuo je prodaju 'bratinskog' zemljišta. 

Tijekom 2011. fra Hrvatina je kontaktiralo nekoliko stanovnika uznemirenih zbog prodaje zemljišta. Napisao je pismo fra Šimi, ali mu nije odgovorio pa je pisao njegovim nadređenima. Rekao je da zemlju ne treba prodavati za vrijeme recesije jer će izgubiti posjed, a kupac će dobro zaraditi.

- Prodao je to zemljište bez odobrenja, stoga je vlasnik još crkva, a kupcu treba vratiti novac - smatra.

Nakon njega je svjedočila Ivana Pavić, privatna bankarica fra Šime.

Potvrdila je da je Jasmina Bilonić često izbivala s posla zbog bolesti i godišnjih odmora. 

Sjeća se da je fra Šime u lipnju 2012. godine donio oko 100.000 eura za polog, a kada ga je pitala odakle mu, rekao je da to prebacuje s drugog računa. Jednom prilikom podignuo je dva milijuna kuna. Sjeća se da je bio petak, a u  ponedjeljak je došao po još tri milijuna kuna. Odvjetnik Jasmine Bilonić ispravio je Pavić rekavši kako je u prvoj isplati bila riječ o 4,5 milijuna kuna. Za drugu isplatu nisu imali dovoljno sredstava u banci, a obje isplate je dogovorila Bilonić preko mobitela. 

Trećom zgodom je Bilonić nazvala rano ujutro od kuće i naručila oko tri milijuna kuna za jednog klijenta banke koji na kraju nije došao. Međutim, u popodnevnim satima pojavio se fra Šime i kazao kako je došao umjesto drugog klijenta. Podigao je novac na svoje ime.

Svoju šeficu Pavić je opisala kao lepršavu i vrlo prisnu sa svojom klijentima. Fra Šimu je doživjela kao pristojnog i uglađenog no pomalo prepotentnog. 

Kada je podizao posljednju isplatu novca, pitala ga je, kao i svaki puta, za koju svrhu diže.

- Za socijalno-karitativne potrebe - odgovorio je.

Pred njom nikad nije govorio što planira učiniti s novcem, no na ručku na kojem su bile ona, Bilonić i još jedna djelatnica je čula da namjerava kupiti brod na lombardni kredit.