Posljednje što su gledatelji suđenja s galerije haške sudnice vidjeli bilo je Praljkovo lice koje se crveni i grči od bolova. Prije toga je, tijekom čitanja presude, rekao:
'Slobodan Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu'.
Dva sata nakon što je u haškoj sudnici iz skrivene bočice popio cijankalij general Praljak preminuo je od zastoja srca.
Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju potvrdilo je 29. studenog 2017. presude 'bosanskohercegovačkoj šestorci' zbog zločina počinjenih u Bosni i Hercegovine tijekom rata 90-ih godina.
Prema iskazima svjedoka s kojima je nizozemsko državno odvjetništvo razgovaralo Praljak je o samoubojstvu razmišljao neko vrijeme. Već je spakirao stvari za slanje u Hrvatsku i s nekoliko se ljudi oprostio u nekoliko navrata.
U oproštajnom pismu obitelji napisao je da je davno odlučio okončati svoj život u slučaju osuđujuće presude. A osuđen je na 20 godina zatvora.
'Praljak me je činio boljim čovjekom'
Miroslav Međimorec (81), književnik i kazališni redatelj prisjetio se 2017. svog prijatelja Bobiše. Kazao nam je tada, nekoliko dana nakon generalove smrti, da ga je Praljak učinio boljim čovjekom.
- Ako jedno prijateljstvo može odrediti nečiji život, bilo je to moje prijateljstvo s Bobišom - rekao je Međimorec.
Upoznali su se 1969. na Akademiji. Praljak je tada, kazao je, uz studij na tri fakulteta honorarno radio u tom kazalištu kao majstor rasvjete.
- Bio je bučan, spontan, ponekad nagao, odlučan Hercegovac, sjajno obrazovan na Franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu, bistar i okretan, a ja gradski dečko, osrednje visine, od malo riječi, promišljen, već uspješan u kazalištu, s domaćim i inozemnim nagradama. On je učio od mene o režiji i kazališnom stvaranju, ja od njega o životu - rekao je. Bili su zajedno i u godinama oskudice.
'Svima je uvijek pomagao'
- U mnogo životnih situacija, posebice u ratu, pokazivao je svoje ljudsko lice. Dao bi bez naknade sobu u svojoj kući kolegi s Akademije, okupljao i dao krov nad glavom mladim umjetnicima Peri Kvesiću, Slamnigu junioru, Miri Furlan, posuđivao novac, pomagao kod selidbe, nošenja drva... Takav je bio u ratu - kazao je.
Praljak je u Sunju otišao u kolovozu 1991., a Međimorec 16. rujna.
- Kad sam ja kao dragovoljac htio doći, rekao mi je: ‘Dođi pa vidi hoćeš li ostati ili ne. Ja odgovaram za tebe, imam odgovornost prema tvojim roditeljima i ženi’ - istaknuo je Međimorec.
On je sve godine pomagao Praljku na razne načine nadajući se da će ga ipak osloboditi.
'Čuvao sam žilavku da je zajedno pijemo'
- No dobrota je dana mnogima, ono što imaju samo rijetki ljudi su dosljednost i spremnost umrijeti za svoje ideale. On je odbio laž sudaca, prezrivo odbacio presudu i uzeo slobodu u svoje ruke - kazao je Međimorec kojeg je Praljkov čin u sudnici šokirao.
.
- Nisam to očekivao. Rečenicu prezira da, odlučno otklanjanje presude da, ali otrov, nikako, ne. Pa samo sedam dana ranije se šalio sa mnom, pitao za knjigu, pitao moju Vedranu je li na fotografiji na ovitku knjige ispao lijep. Imam bocu žilavke koju mi je darovao prije pet godina i zarekao sam se da ću je sačuvati i popiti s njim kad se vrati iz Haaga - rekao je Međimorec, koji je s akademikom Josipom Pečarićem autor knjige ‘General Praljak’ objavljene 2018. godine.
Pero Kovačević pozvao je 2019. preko svog Facebooka na molitvenu hodnju za generala Praljka.