"Nemamo ništa protiv pravoslavaca i njihovoga groblja, živjeli smo i živimo zajedno oduvijek, ali nas je načelnik trebao pitati za mišljenje. Spomenik ne može biti na pravoslavnom groblju, kao što ne bi mogao biti niti na katoličkome. Mora biti na neutralnom terenu. Ovo nas je jako potreslo."
Govori tako Antun Poljak (80) iz Poljaka pored Josipdola, jedan od mještana koji se protive preseljenju spomenika žrtvama fašizma iz centra Josipdola na - pravoslavno groblje. Otvorena je Pandorina kutija i neće biti dobro, govore mještani Hrvati. Na spomeniku žrtvama terora je 247 imena, od kojih gotovo 80 hrvatskih, a osim njih, na pravoslavnom vječnom počivalištu završit će i ime katoličkog svećenika Dragutina Fifke, kojeg su ubili četnici.
HDZ-ov načelnik Josipdola Zlatko Mihaljević odlučan je u namjeri da spomenik premjesti na groblje na kojem su, kažu mještani, možda pokopani i neki od četnika, onih koji su s talijanskim crnokošuljašima sudjelovali u zločinu 1943. godine. Antun je tad izgubio oca i brata, Mariji Grdić (78) ubijen je otac i ne želi, kaže, da njegovo ime sad bude na pravoslavnom groblju.
- Nikad tamo nisam bila niti ću. Smeta nam to preseljenje - kaže Marija. Preseljenje spomenika, oštećenog u Domovinskom ratu, međutim, daleko je odmaknulo, nedostaju još samo ploče s imenima. Načelnik odgovara kako o toj temi više ne želi razgovarati, ima važnijeg posla, ali dodaje kako ne vidi u čemu je problem.
- To jest pravoslavno groblje, ali je zemlja hrvatska, nije li? Nismo spomenik preselili u Srbiju - kaže Mihaljević. Oštećeni spomenik je, dodaje, bio ruglo u centru mjesta, a za premještaj je odabrana najbliža moguća lokacija. Nikad nije vidio, dodaje, da je netko od obitelji prije dolazio u centar zapaliti svijeću.
No protiv odluke HDZ-ova načelnika pobunilo se i tamošnje katoličko svećenstvo. Preseljenje je počelo proteklog vikenda, a Ogulinski dekanat u srijedu je jednoglasno zaključio da je spomeniku mjesto na neutralnom terenu.
- Ovo nije pametno rješenje, radi se revizija povijesti - kaže Ante Luketić, župnik u Oštarijama i Cerovniku. Slažu se s njim i Hrvati, spremni obratiti se i višim “instancijama” . Od načelnika traže da s ploča izbriše imena članova njihovih obitelji.
U josipdolskom zaseoku Poljaki pobijeno je više članova obitelji Poljak, sve očevi i sinovi, još djeca. Antun Poljak priča kako se znalo tko su, među četnicima, ubojice, ali o tome se nikad nije progovaralo.
- Nećemo ni mi ništa govoriti, radi svoje djece i unučadi - kažu Antun i supruga Ivanka.