Zadnji put vidjeli smo se nekoliko dana prije pada Vukovara, kad me iznenada došao kratko posjetiti. Bio je u policijskoj uniformi i imao je oružje. Odgovorio mi je da je prolazio te da je samo došao nakratko me vidjeti i da nema vremena ući u kuću. Pogledao me i otišao prema dvorištu.

POGLEDAJTE VIDEO

- 'Pa kud sad ideš tamo ako si došao da se vidimo?' - viknula sam mu. Otišao je do kraja vrta, trenutak stajao i, vraćajući se, počeo plakati. Rekao je: 'Ajde, mama, zbogom, čujemo se i vidimo'. Zagrlio me, poljubio i ode. I to je bilo sve. Kao da je znao da se više nećemo vidjeti. Oprostio se i od mene i od svoje rodne kuće - kroz suze nam je 2019. pričala Milena Rep (84), majka nestalog Josipa Repa, pripadnika MUP-a RH.

MARINKO JE TRAŽI OD 1991. Potraga za majkom: 'Mamu su ubili, bacili u staju i zapalili'

Nestao je nakon pada Vukovara. Imao je samo 32 godine. O njemu ne voli razgovarati, to je otvorena rana koja je neprestano boli. Mora se praviti da nije tu kako bi donekle funkcionirala u životu. Ima ona i tri kćeri koje već odavno imaju svoje obitelji. One su uvijek tu za nju kad joj nešto zatreba, no sin Josip, njezin neprežaljeni...

- Kad se oženio, otišao je živjeti i raditi u Vukovar jer je tamo dobio posao u policijskoj stanici. Dali su mu i stan. Nisam bila sretna zbog toga. Kad je počeo rat, pokušala sam ga nagovoriti da sa svojom obitelji napusti Vukovar, ali nije htio ni čuti - govorila je Milena, koja je sina oženila dvije godine prije početka rata.

Dobio je dijete, djevojčicu, koja se rodila pod granatama u vukovarskoj bolnici. Imala je samo šest mjeseci kad je Josip nestao. Njegova supruga Radmila i kći Kristina bile su u vukovarskoj bolnici dok se moglo, a onda su izašle posljednjom evakuacijom iz bolnice i otišle za Zagreb.

- Čim sam čula da je Vukovar pao, pitala sam i zvala sve koje znam da mi kažu što je s mojim Josipom. Zvala sam i policiju, ali nitko mi ništa nije znao reći. Ni je li živ, ranjen ili zarobljen. Danima i noćima sam gledala razne snimke na televiziji ne bih li ga negdje vidjela. Tek kasnije sam saznala da je Josip bio zatočen nakon pada Vukovara i da je završio u logoru u Sremskoj Mitrovici. Trebao je biti razmijenjen. Išla sam na sve razmjene i nadala se njegovu dolasku na posljednjoj velikoj razmjeni u Nemetinu. Saznala sam da je bio u zadnjem autobusu koji je bio spreman za odlazak za Hrvatsku. Čekali smo, svi su došli, ali ne i taj zadnji autobus. Rekli su nam da je taj autobus negdje skrenuo s puta i da ga nema - rekla nam je ogorčena Milena, koja se i nadalje nadala da će Josip nekako naći put kući.

U RATU IZGUBIO I BRATA Za ocem Tomislavom traga 32 godine: 'Nije htio bježati, četnici su ga mučili, a zatim i ubili...'

Ipak, prijavila je njegov nestanak i učlanila se u udrugu roditelja nestalih branitelja ne bi li tako nekako došla do informacija gdje joj je sin.

- Ne nadam se više njegovu povratku, ne nadam se više ni da je živ. Ali bih voljela da mu pronađu kosti, da ga dostojno pokopam, da imam gdje zapaliti svijeću. Teško mi je živjeti sa spoznajom da mog Josipa nema. Stalno ga sanjam. Vidim ga nekad u dvorištu. Trudim se sačuvati zdravi razum. Redovito sam prije odlazila na godišnjice pada Vukovara, palila svijeću kraj njegove slike na spomeniku poginulim i nestalim policajcima u Vukovaru. Sad više ne mogu ići u taj Vukovar. Čim uđem u njega, pozli mi - tiho je zaključila Milena.