Naši ministri su kao američki vojni zrakoplovi: visoko lete, puno troše, a nevidljivi su!
Trenutačno najvažnija “missing person”, nestala osoba, u zadnje vrijeme je ministar državne imovine Goran Marić. Nestao je na Badnjak. Od Silvestrova do Tri kralja u medijima vidimo čovjeka koji nalikuje na Marića, hoda kao Marić, odlazi u Marićevo ministarstvo, ali za razliku od ministra Marića - šuti kao zaliven. Šutnja nikad nije bila osobina ministra državne imovine. Naprotiv, Goran Marić kakvog poznajemo osuo bi topovsku paljbu na svaki pokušaj rasprodaje obiteljskog srebra. Autora te ideje proglasio bi veleizdajnikom, prodanom dušom, huljom i zlotvorom. Kad je riječ o otporu privatizaciji, Marić ima snažnu podršku Crkve, ali i značajnog dijela Mosta, pa nije slučajno da je pratio premijera u posjetu Kaptolu, ali se ni tad nije oglašavao. Ta bi se šutnja, čini se, mogla označiti rječitom - čini se da je riječ o poruci kako prodaja dijela HEP-a mnogima nije prihvatljiva.
Iz ove se šutnje naslućuje i mogući politički sukob u Vladi. Goran Marić je, u načelu, protiv prodaje većih tvrtki iz državnog portfelja, on je kršćanski socijalist, dok je Martina Dalić zagovornik tačerijanskog modela gospodarstva, u kojemu bi privatnici trebali posjedovati baš sve dijelove gospodarstva, osim minimuma koji nikako ne može biti oduzet državi. Martina Dalić, koja je, čini se, autorica ideje o inicijalnoj prodaji dionica HEP-a, u tom će smislu imati veliki otpor u Vladi. Pažljiviji su promatrači uočili da je prigodom zajedničkog obraćanja javnosti Dalić s neskrivenim podsmijehom reagirala na izjave dr. Ivana Kovačića, Mostova potpredsjednika Vlade, koji je na pitanje o prodaji HEP-a rekao:
- Vlada nije donijela odluku o načinu otkupa Ine i prodaje HEP-a. To je samo jedan od modaliteta. Bilo bi krajnje neozbiljno da se u jedan dan izađe s načinom otkupa Ine.
Ali nije rekao koji bi to bili “drugi modaliteti”. Iz Mosta ih zasad nismo čuli, nije ih objelodanio čak ni čuveni Mostov “fantazista” Nikola Grmoja (ni njega nema pa je u hrvatskoj politici nastala provalija). Dalić je poklopila Kovačića s prilično vidljivim prezirom:
- Ja bolji model dosad nisam čula...
Čudno je da se oko ove priče i Zdravko Marić drži debele sjene. Kako god bilo, čini se da je u pravu bio izvor 24sata blizak HDZ-u koji nam je već u vrijeme formiranja kabineta rekao:
- Andrej Plenković si je vjerojatno potpuno nesvjesno podmetnuo tri tempirane bombe u Banske dvore. Nitko od premijera nikad ne bi u Vladu stavio tri oprečno suprotna financijaša. Martina Dalić bila je ministrica financija, a dolazi iz bankarskog svijeta i MMF-a te je prijateljica s guvernerom Vujčićem. U istoj Vladi sjedi Goran Marić, žestoki protivnik banaka, koji se kao usamljeni vojnik među HDZ-ovcima borio za ljude koji su imali kredite u švicarcima. On kad nešto zacrta, nema toga tko ga može primiriti. Umalo je posvađao guvernera i nekadašnju premijerku jer je napadao Rohatinskog, koji je smatrao da je to maslo tadašnje premijerke. S treće strane, Zdravko Marić gubi samostalnost jer de facto odgovara Martini Dalić, koja je vrlo osebujna i zahtjevna te se neće olako slagati s odlukama ministra financija. Bit će tu itekakvih problema...
Šutnja je način da se ti problemi pometu pod tepih, ali ne i riješe.
No cijela je legija ministara koji ne moraju rješavati relacije Ina - HEP zamukla. A nemaju ni oni manje probleme. Ministar pravosuđa Ante Šprlje u novom je mandatu izveo tek jednu, vrlo vidljivu kozmetičku promjenu pustio je aristokratske brčiće i bradicu pa sad izgleda kao lik iz filmova Luisa Bunuela. No nismo primijetili da se miješa u svoj posao. Ministrica kulture zasad ne stvara probleme, poput svojeg prethodnika koji je hrvatsku kulturu “proslavio” u najjačim medijima, od New York Timesa pa do Le Monda, dobila je i veća sredstva, ali još nismo čuli njezinu agendu.
Ne znamo ni kako će Nada Murganić riješiti milenijski problem, izumiranje nacije. Ljubo Jurčić je imao zanimljivu ideju, da se demografska obnova tretira kao megainvesticija, poput autocesta nekoć. No Vlada je odustala čak i od 1000 eura.
Hrvatska, otkrio je to Jutarnji list, ima čak tri demografske strategije, ali ništa primjenjivo pa nam se zemlja pretvara u pustinju. Ne znamo ni koliko će Gabrijela Žalac novca dobiti iz EU jer je ministrica - šutljiva.
Diplomacija je, kaže stara doskočica, vještina da se puno govori, a ne kaže ništa. Davor Ivo Stier je otišao korak dalje - on ne kaže ništa tako da ništa ne govori. Kao i dobar dio Vlade. Ali Houston, imamo problem - oni tu nisu da šute, nego da rade i govore...
Onaj koji bi najradije bio nevidljiv, stalno je u medijima
Je li Pavo Barišić plagijator - prepisivač - čovjek koji je ‘maznuo’ tuđe intelektualno vlasništvo ili samo pehist kojemu tehničari nisu pravilno označili tuđu rečenicu? On bi najradije nestao sa svih radara, poput Gorana Marića, ali mu to ne uspijeva. U njegovu slučaju javio se čak i ugledni londonski znanstvenik Boris Lenhard, redoviti profesor na Imperial Collegeu u Londonu, koji tvrdi da ono što je Barišić napravio može stajati u enciklopediji kao ilustracija plagijata. Barišić ostaje u Vladi kao krupni uteg.
Lovro Kuščević (1) proslavio se pozdravom ‘Hvaljen Isus’ u prvom mandatu i tad zašutio.
Antun Šprlje (2) pustio je šarmantnu bradicu.
Goranu Mariću (3) maca je pojela jezik.
Tomislav Ćorić (4) idealni je glumac za nijemi film...
Ivan Kovačić (5) mrmlja o HEP-u.
Nina Obuljen Koržinek (6) antipod je prethodniku i uglavnom šuti.
Nada Murganić (7) ministrica je koju građani uglavnom ne prepoznaju, kao ni Gabrijelu Žalac (8).
Davor Ivo Stier (9) umjetnik je diplomacije, dosad je sve obavio diplomatski.