Razgovor Andreja Plenkovića s Viktorom Orbanom izveo nas je na čistac. Nema više prepreka renacionalizaciji Ine, ali time je riješen tek manji dio problema.

Mađarska strana će, to bi učinio svatko na njihovom mjestu, tražiti što više. Cijenu je u ovom trenutku nemoguće točno odrediti, jer je raspon želja golem. Zagreb bi mađarski udio u Ini preuzeo za milijardu eura, Budimpešta bi ga dala za dvije - tako nekako stoje stvari.

Moguće je da će Mađari tražiti i više. Prema svemu sudeći, cijena udjela neće se određivati prema tržišnoj cijeni dionice već u izravnim pregovorima. Hrvatska vlada pritom smatra da su Mađari nedovoljno ulagali u Inu, i da nisu poštovali ugovorne odredbe. Mađari pak računaju na to da su jednu arbitražu dobili, onu o upravljačkim pravima, te da će dobiti i drugu, onu koja im jamči odštetu za plinski biznis.

Ta druga arbitraža trebala bi biti riješena do kraja godine, kao i tužba na arbitražu u Švicarskoj. U tom smislu realno je očekivati da se pregovori dviju strana rastegnu do kraja ove godine ali je moguće da potraju i dulje. Koliko god trajali, Andrej Plenković morat će riješiti nekoliko ozbiljnih problema.

Prvo, naći novac za Inu. Milijardu eura, dvije milijarde eura, ili više. Potom, naći kadrove koji će voditi kompaniju u bolju budućnost. Morat će osigurati i suglasnost Mosta za model financiranja te operacije. Pitanje je treba li se radovati Orbanovoj ponudi...