Viktor Moišenko i njegova kći Julia su 21. listopada 1999. godine putovali vlakom iz Bjelorusije nu Rusiju. Ona je tada imala samo četiri godine. Otac Viktor je zaspao tijekom putovanja i kada se probudio, Julije više nije bilo. Počela je velika potraga.
No policija dijete nije mogla pronaći pa su optužili Viktora i suprugu Ljudmilu da su ubili svoje dijete. No dokaze nisu nikada našli. Roditelji su sve do 2017. godine bili pod sumnjom policije. Tada su išli na poligraf koji su prošli.
Sve te godine roditelji su živjeli u očaju i pokušali su pronaći Juliju. Ponovno su ju zagrlili prije tri tjedna. Julia je policiji u Rusiji gdje i živi, rekla kako se sjeća da je putovala s muškarcem i ženom koji su ju skrivali. Ne sjeća se gdje su ju i zašto ostavili. Kada ju je policija našla rekli su joj da govori bjeloruskim naglaskom.
Policija u Rusiji nije uspjela naći njezine roditelje pa je Julija prvo završila u domu za djecu, a nakon toga je posvojena. Sve te godine Julia je pokušala saznati tko su joj biološki roditelji. O tome je govorila i svojem dečku Iliji Kriukovu (31). On je pronašao na internetu da je prije 20 godina u Bjelorusiji nestala djevojčica. Tako je sve počeo. Julia je uskoro našla svoje roditelje, a napravljena je i DNK analiza koja je potvrdila ono što su oni već znali.
- Dvadeset godina je kao cijeli život, ali nikad nismo izgubili nadu. Vjerovali smo i tako smo se našli - rekla je mama Ljudmila.
- Svi smo plakali. Nismo mogli ni razgovarati, samo smo plakali i grlili se. Roditelji su mi rekli da me dugo traže i vjerovali su da će me jednog dana naći. Majka me nije mogla pustiti, sjedila sam joj u krilu kao da sam djevojčica, a ona me nije puštala. Nisam našla samo roditelje nego i brata i sestru - kaže Julia.
- Danima smo sve pretraživali, svaki vlak od Minska do Osipovichija i natrag, ispitivali smo putnike jesu li vidjeli Juliu, fontane, trgovine, napuštene kuće, sve smo provjerili. Bilo je nevjerojatno bolno, sve te godine tuge, ne znajući što se dogodilo s našom kćeri - rekla je Ljudmila, piše Mirror.