Prije skoro četvrt stoljeća, bila je dvijetisuće i neka, jedan od kolega iz Ferala donio nam je u Zagreb vino, na čijoj se etiketi nalazio zagonetni tekst. Vino je, pisalo je, nastalo iz grožđa na pramčiocima zapadne Hercegovine…

Pramčiocima? Što je, pobogu, pramčiok? Krenuli smo se konzultirati s rječnicima svih država našeg regionalnog Babilona – Klaićem, Vujaklijom, svime što je bilo u redakciji – ali knjige nisu poznavale tu mističnu riječ, nalik na rune iz Verneova Puta u središte zemlje. Internet je još bio u povojima, ni on nije čuo za pramčioke. A onda se netko sjetio – idemo zvati Beškera u Rim, taj sve zna!

Inoslav Bešker bio je gladan sveznanja. Takvih ljudi danas je sve manje, on je bio jedan od zadnjih koje ste mogli nazvati kad vam i umjetna inteligencija zakaže. U eri elastičnih ljudi, bio je krajnje principijelan – kod njega je "da" bilo "da" a "ne" je bilo "ne". Držao se kodeksa, novinarskog i svih ostalih, s uzornom postojanošću. Nije dao da mu se riječ promijeni u tekstu; ako bi se kakav neupućen mladac drznuo počiniti takvo "nedjelo" – jer su stariji imali mape njegovih minskih polja – dobio bi po prstima. Kako je raspolagao s više znanja nego bilo tko u njegovoj galaksiji, uspio je nametnuti svoja pravila, štoviše, svoje rječnik - i ne samo sebi. To mogu samo najjači. A premda je dijete Gutembergove galaksije, marljivo je pratio i sve tehnološke novitete, čini se da je znao što nam se sprema. U Rimu mi je, prije četvrt stoljeća, citirao neki tekst iz Vlast.Neta; kad sam rekao da nikad nisam čuo za dotičnu stranicu, sajt, začudio se – s pravom; to je bio zametak današnjeg Indexa. Premda je bio 18 godina stariji (rođen je 1950.) već onda je surfao po, znatno manjim no danas, prostranstvima weba.

Inoslav Bešker imao je veliku novinarsku karijeru. Pisao je u Studentskom listu, Telegramu, Startu, Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku, radio za BBC, izvještavao za Radio 101, HRT i druge medije. Bio je redovni profesor kroatistike na Sveučilištu u Splitu od 2013., predavač slavistike na Orijentalnom sveučilištu u Napulju i La Sapienza u Rimu, te na Sveučilištu u Bologni. Predavao je istraživačko novinarstvo na Sveučilištu u Zagrebu. Na Sveučilištu u Dubrovniku bio je profesor novinarstva i komunikologije. U Hrvatskoj nije bilo boljeg svjetovnog poznavatelja Crkve i Vatikana od njega. Autor je brojnih knjiga; To je bio Ivan Pavao II, La musa violenta: Archetipi e tradizione nell'epica orale della Slavia dinarica, monografija, I Morlacchi nella letteratura europea, Filološke dvoumice, studije i eseji, Ivan Pavao II: papa globalne komunikacije, Riječi dana, Iza vatikanskih zidina, Riječ po riječ, Blagdani, antropološki ogledi, Mediteran u književnosti, monografija, Svetost i zločin, antropološki traktati, O kako bih želio Crkvu siromašnu.

E, da, pramčiok? Danas je uz pomoć Googlea moguće naći i tu riječ, za koju je nekoć trebalo zvati Rim. "Cijelog života dok traje, radi, pravi čovjek pramčiok gradi" kaže jedan stih, pa objašnjava: " Skrovito mjesto gdje sunce sleti, što sja i grije". Bešker je to znao i bez računala. Bio je erudit kakvih u novijim generacijama više nema, a kako se čini, neće ih ni biti.