Već smo godinama taoci politike i loših odluka koje iz nje proizlaze, a u trenutačnoj teškoj situaciji to nas udara jače no ikad. Naši život i egzistencija stavljeni su proljetos u ruke nekolicine ljudi koji su nazvani Stožer, i čije se odluke donose onako kako to politici odgovara u datom trenutku.

Posljedica svega je da smo postali država s najgorom epidemiološkom slikom u cijeloj Europi, a dobri rezultati koje smo imali na početku epidemije zgaženi su i uništeni jer je politika u cijeloj priči imala najveću moć.

Vodeće hrvatske epidemiologe i infektologe, koji su imali dovoljno ljudske i stručne hrabrosti da kritiziraju rad Stožera, brzo su ušutkali, zabranili im da išta više progovore u javnosti. Znanstvenike su ponizili do krajnjih granica, pokazavši da su ih okupili iz vrlo niskih pobuda, a ne u ime dobrobiti za sve nas.

Mjere su se donosile i ukidale kako je politika nalagala, ovisno je li trebalo odraditi predizborne kampanje, ili dopuštati mimohode s tisućama ljudi, kako bi pojedinci odigrali svoje političke spinova, po cijenu svega u našim životima. I sada bismo trebali platiti još više – uvođenjem propusnica, stopiranjem mogućnosti da za Božić vidimo svoje najmilije, iako smo cijelo vrijeme bili odgovorni građani koji su se pridržavali svega propisanog.

Kada je trebalo djelovati pametno, nisu to činili. I sada se to lomi na našim leđima. Funkcioniranje po principu dvostrukih mjerila ponovno je uzelo maha. Nitko normalan ne protivi se epidemiološkim mjerama, ali trpjeti zbog poslušnika i stranačkih vojnika, doista je nešto što se protivi zdravom razumu.

Sve je moglo biti drugačije, scenarij nije morao biti ovakav. Ali pametne i stručne nitko nije želio slušati. Kao i obično.