Misli su nam u Ukrajini. Nevjerica koja ostavlja bez riječi, suosjećanje, bijes i frustracija jer je sve to uopće moguće. Jer se događa. Ovdje smo gdje jesmo, a uz sve to, živeći svakodnevno svoje živote, raste briga i o našoj budućnosti. Ne što će biti za pet ili deset godina, već što će biti sutra. No pandemija koja nam je dvije godine okupirala svakodnevicu nije gotova. Fokus je otišao na druge strahote i probleme, što ne znači da je priča s koronom završila. Nažalost nije. Pa kada stručnjaci pozivaju na oprez, valja ih čuti. Stanje trenutačno jest nešto bolje, ali ljudi i dalje završavaju u bolnicama zbog Covida. I dalje umiru. I to mahom stariji, koji uopće nisu cijepljeni. Virus je priča za sebe, i neće stati zbog ratnih strahota i globalne svjetske krize. Pa je prava istina da smo suočeni s više iznimno teških situacija u isto vrijeme, i niti jednu ne smijemo zanemariti na račun ostalih.