Ovaj potražni tim HGSS-a iz Ogulina dosad je imao devet službenih pronalazaka. Draco je, osim živih izgubljenih ljudi, pronašao je i one koji su, nažalost, preminuli. Inače pas u karijeri pronađe do tri čovjeka.
Kruno je u gorskoj službi od 1993. godine, uvijek je imao psa, a Draco mu je prvi radni, potražni pas. Dobio ga je kada je imao godinu dana, a put do kvalitetnog potražnog psa nije bio lagan, a do prve potrage prošlo je dvije godine rada i treninga. Draco je licenciran i za potrage u ruševinama i lavinama.
- Kada je došao kod mene bio je poludivlji, nesocijaliziran, njime se nije nitko bavio. Inače su ti psi dosta teški i agresivni, no s puno uloženog rada, ljubavi i prijateljstva smo uspjeli doći do kvalitetnog potražnog psa - govori Kruno napominjući da su pas i on prilikom potrage kao potražni tim tek mali segment organizirane potrage.
- Jer da bi bila kvalitetna potraga potrebna je tehnička oprema, voditelj potrage, dobra organizacija i saznanja o nestaloj osobi. Tada slijedi uspjeh, a sve ostalo je sreća, jer ako mene pošalju u taj sektor pas će najvjerojatniji pronaći osobu. Naime, potrage vršimo po sektorima od 20, tako da jedna skupina od dvadesetak ljudi pretražuje jedan sektor, kolega sa psom drugi, pa skupina ljudi treći, ja sa psom četvrti. Vjerojatno Draco i ja imamo sreće, a i često sudjelujemo u potragama. Inače u potrazi sudjeluje pedesetak ljudi i kada je osoba pronađena to je uspjeh za sve - govori.
Kruno, dodaje i da godišnje sudjeluju u pedesetak potraga, a najsretniji je kada je tražena osoba pronađena živa. Istaknuo je da je svaki teren, svaka potraga posebna, a najemotivnija mu je bila potraga za prijateljevom majkom koju je i osobno poznavao, a koja se izgubila na području Ogulina. Kada ju je pronašao osjećao se kao da je lutriji osvojio sto milijuna eura. Svakom novom terenu i svakom novom zadatku posebno se veseli njegov Draco.
- Dracu je potraga ustvari igra. On ne traži ciljanu osobu, već traži po tehnici airsent, osjetom njuha. Čovjeka traži zbog igre i nagrade, a njemu je to loptica. Igra mu je svetinja. On očekuje od svakog čovjeka kada ga nađe da će mu dati igračku. Kada pronađe čovjeka sjedne kraj njega na pola metra i laje dok ne dobije igračku, a tada ga nagrađujem ja. - kaže Kruno.
Voditelj odjela potražnih pasa HGSS-a Neven Putar govori nam da su začeci potražnih timova, kao i potražnih timova sa psima Hrvatske gorske službe spašavanja formirani 1996. na 1997. godinu, nakon velike potrage za britanskim narednikom specijalnih postrojbi KFOR-a u splitskom zaleđu koji je nakon višednevne potrage pomoću svih resursa međunarodnih snaga, Hrvatske vojske i HGSS-a pronađen teško ozlijeđen. Povodom tog događaja Veleposlanstvo Velike Britanije ponudilo je pomoć tadašnjem
pročelniku Gorske službe koji je iskazao potrebe za pomoć u potragama koje su im tada bile veliki problem jer ih nisu bili u mogućnosti rješavati na adekvatan način.
- Tada smo pozvani u Veliku Britaniju gdje smo dobili prve informacije kako i na koji način se rade potrage. Krenuli smo u dva smjera i educirali naše kolege za voditelja potrage i za vodiča potražnih pasa, s time da su nekoliko pasa koje smo dobili kao donaciju iz Velike Britanije nisu uspjeli jer je tada bilo ispod časti nekome u GSS-u raditi sa psom jer svi smo bili veliki alpinisti i tako dalje. Međutim neposredno iza toga u Stanici Split i Stanici Karlovac je ipak započeo veliki rad sa potražnim psima. Sadašnji pročelnik GSS-a Josip Granić je upravo imao kujicu doniranu iz Wellsa. Nakon jedne potrage kod Požege za trogodišnjim djetetom koje je cijelu noći probdjelo vani uspjela ga je pronaći upravo njegova kujica Hosan što je i bila naša prva službena nagrada HGSS-u za spašavanje, a kujica je nagrađena kao osoba godine. Tada smo i službeno krenuli u rad s potražnim psima prvi u Hrvatskoj, a danas vodimo poziciju u tome i priznaju nas u svijetu kao jedne od najboljih službi što rade sa psima - kazao je Putar, dodajući da u ovom trenutku imaju 35 licenciranih pasa, te pripremaju 15 novih koji će ove godine položiti licencu.
Dodao je da iako njegov veliki prijatelj i kolega Kruno Stipetić sa svojim psom Dracom ima velik broj pronalazaka, ističe da niti na koji način ne žele izdvajati niti jednog psa jer pas i čovjek su potražni tim i oni se smatraju kao jedno, te da je samo sreća ako se nalaze u sektoru potrage u kojem se osoba nalazi.
– Sve osobe koje su u potrazi zaslužuju isto priznanje kao i on što je pronašao. Nije dobro izdvajati nekog posebno, svih 35 licenciranih pasa zaslužni su istom mjerom za bilo koji pronalazak osobe žive ili mrtve na području Hrvatske ili vani - govori Putar, dodajući da su potražnim timovi spasili nebrojeno života, a ako se uzme u obzir da su 2008. godine imali 250 članova i 15-ak stanica, a danas 1000 članova i 20 stanica, u svim dijelovima specijalnosti GSS-a imaju strahovito veliki broj spašenih osoba, posebno živih.
– Tako je prije dvije godine jedan pas je u Slavoniji pronašao 93-godišnju staricu koja je bila pet dana pod jednim drvetom jabuke. Uspjela je preživjeti jedući divlje jabuke i pas ju je uspio naći, a možda šesti dan više ne bi bila živa. Naši psi imali su veliku ulogu i na otocima, kao Mljetu i drugima - govori Putar, zaključujući da je u timu čovjeka i psa ključ uspjeha uzajamno povjerenje.
Putar je istaknuo i da najviše djeluju preventivno, dok u posljednje vrijeme najveći broj potraga vrše za starijom populacijom domaćeg stanovništva, bolesnim i dementnim ljudima.