To je tragedija naše kulture, taj odnos prema Krekoviću. U isto vrijeme dok ga se u bijelom svijetu slavilo kao genija, najboljeg portretista 20. stoljeća, iznimnu umjetničku osobnost, ovdje, u zemlji njegova podrijetla, o njemu se šutjelo - kaže Ljerka Galic, povjesničarka umjetnosti i vrsna poznavateljica lika i djela Kristiana Krekovića, slikara čiji je život zaista bio nevjerojatan, kao roman s umetnutim izvanrednim poglavljima. Takva je, uostalom, bila i njegova umjetnost koju će jednim manjim dijelom domaća publika moći vidjeti izbliza i uživo. Vrlo skoro će, u prvoj polovici godine, 33 njegove slike, ulja na platnu, koja su dosad bila pohranjena u skladištu Dijecezanskog muzeja u Zagrebu, biti izložena u Gradskoj knjižnici grada Perušića, blizu Gospića. Iako to neće biti prvi put da se velikog umjetnika može vidjeti u Hrvatskoj, Galic napominje da će se domaća javnost predstavljanjem ovoga dijela njegova golemog opusa sigurno temeljitije upoznati s njegovim značajem. Perušić je, kako objašnjava Galic, odabran zato što je rodno mjesto Krekovićeva oca Roka, šumara iz Like, što je neka vrsta simboličkog povratka svjetski slavnog slikara njegovim korijenima, koje je, kao iseljenik, redovito isticao, vrlo često kroz svoje radove, kaže Galic koja u Hrvatskoj matici iseljenika (HMI) u Zagrebu vodi Odsjek iseljeničke baštine. Sretan je stjecaj okolnosti, dodaje, to što se događaj poklapa sa 114. rođendanom slikara, čija se opsežna biografija, popraćena brojnim fotografijama, može naći na internetskoj stranici, nazvanoj po njegovu imenu i prezimenu. Kako se tamo može pročitati, Kristian (katkad Kristijan) Kreković rodio se 28. veljače 1901., u tada austrougarskoj Koprivni, malom mjestu blizu Gradačca u Bosni i Hercegovini. Djetinjstvo i mladost proveo je u Tuzli, zbog čega ga pojedini od tamo nazivaju “tuzlanskim Michelangelom” . Slikarstvo, ali i arhitekturu studirao je najprije u Beču, a potom i u Parizu. Bio je, što potvrđuju i njegova intimna pisma iz kasnijih vremena, vrlo snalažljivo dijete, a potom i mladić. U Beču je, primjerice, stanovao kod židovskog bračnog para bez djece, kojima je svaki mjesec crtao i darovao po jednu sliku. Kad je završio studij, u dobi od 27 godina, Krekovića su već poznavali kao izniman talent pa ne čudi da je već tada postao članom francuskog Društva likovnih umjetnika i da je iste godine dobio i zlatnu medalju u Bordeauxu na izložbi međunarodne umjetnosti, za djelo “Parižanka s psom”.